KK BJELOVAR

Njihovi konji su ga spasili pa ih je proslavio na Igrama

15.10.2020.
u 23:41
Učenjem kontroliranog i odgovarajućeg ponašanja, korisnik terapijskog jahanja razvija jedinstvenu povezanost s velikom i snažnom životinjom, što u konačnici pridonosi razvitku njegova samopouzdanja, povjerenja...
Pogledaj originalni članak

Konjički klub Bjelovar osnovan je 1994. godine i na početku je u štali imao samo dva konja. Godinu dana poslije već je imao četiri. To su uglavnom bile kobile koje su bile idealne za školu jahanja i za rekreativno jahanje. Tri godine nakon osnutka, prvi jahači krenuli su na natjecanja. Prvo u preponskom jahanju, a danas se u klubu više bave dresurnim i daljinskim jahanjem.

– Danas u štali imam 24 grla, imamo svoj prostor za treninge. Neću reći da imamo hipodrom, ali imamo dobre uvjete za dresurno jahanje, a pogotovo za daljinsko. Zahvaljujući županiji i gradu Bjelovaru, dobili smo prostor na korištenje koji smo sami uredili – rekla je Senka Budimir, alfa i omega bjelovarskog kluba.

Da se kobila nije razboljela...

Senka je velika ljubiteljica konja, koja strast prema tim plemenitim životinjama uspješno prenosi na druge. Tako se prije gotovo 25 godina među prvima u Hrvatskoj počela baviti terapijskim jahanjem koje je postalo sastavni dio aktivnosti njezina konjičkog kluba smještenog na imanju u Gornjim Plavnicama, gdje Senka provodi najveći dio svog vremena.

– Sve je počelo davne 1993. godine kada sam nabavila prvog konja. Ljudi su mi počeli dolaziti uz molbu da im ustupim konja za terapijsko jahanje. U to vrijeme kod nas nije postojalo terapijsko jahanje pa su naši ljudi odlazili u Mađarsku. Moram priznati da nisam znala gotovo ništa o tome, a kako se dosta ljudi interesiralo, odlučila sam se educirati, govori Senka Budimir koja je u međuvremenu postala licencirana voditeljica terapijskog jahanja s trogodišnjom edukacijom – istaknula je.

Tako se jednog dana kod nje pojavio Slaven Hudina.

– Sjećam se kada je prvi put došao. Bolovao je od meningitisa. Glava mu je visjela, izgledao je kao da nije uopće imao vrat. Upornošću njegovih roditelja i njega samoga jako je napredovao, ojačao je, postao sve samostalniji i samosvjesniji. Uporan rad i sati i sati provedeni na terapijskom jahanju pokazali su se najboljom terapijom za Slavena koji se na kraju otisnuo i u sportske vode te s klupskom kobilom Tulisom dogurao do Paraolimpijskih igara, prvo u Ateni 2004., a potom u Pekingu 2008. godine. U Ateni je bio sedmi, a u Pekingu peti. U Pekingu je mogao do medalje da se kobila nije razboljela. Naime, to je kobila kojoj jako smeta prašina, a nečijom pogreškom bila je smještena gdje je bila slama koja proizvodi sitnu prašinu. Trebala je biti smještena s piljevinom. No, ima medalju, srebro s europskog prvenstva – istaknula je Senka.

Nakon povratka s Paraolimpijskih igara u Pekingu prekinuo je dugogodišnju suradnju s bjelovarskim konjičkim klubom i trenericom Senkom Budimir. U obavijesti o prekidu suradnje dobivenoj od Slavena Hudine nije rečeno koji su razlozi napuštanja Bjelovara, no navedeno je kako je postao član KK Križevci te da mu je nova trenerica Ljiljana Jambrušić. Također, Hudina više neće ni jahati konja koji mu je donio brojne medalje nego križevačku kobilu Favoru.

16 godina iz Rače u Bjelovar

– Nije to vrijedno više komentirati. Bilo pa prošlo – kratko će reći Senka.

Učenjem kontroliranog i odgovarajućeg ponašanja, korisnik terapijskog jahanja razvija jedinstvenu povezanost s velikom i snažnom životinjom, što u konačnici pridonosi razvitku njegova samopouzdanja, povjerenja, koncentracije i strpljenja. Uvjerili su se u to supružnici Mirjana i Božidar Kolarić koji već 16 godina iz Nove Rače dolaze sa svojim sinom Mihaelom na terapijsko jahanje u Konjički klub Bjelovar. Iako je riječ o humanitarnom radu, troškova ima i jedva ih pokriva. Prepoznali su to u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koja joj pomaže uzdržavanje jednog terapijskog konja. Uskače i Grad kada uzmogne, tako da sve to uz druge aktivnosti kluba nekako klapa na zadovoljstvo brojnih korisnika.

– Danas se možemo pohvaliti i nekih uspjesima u drugim konjičkim disciplinama. Tako je Lalita Tahić bila treća na Croata kupu u dresurnom jahanju, Mia Šelovi druga na prvenstvu Hrvatske u daljinskom jahanju, Ilona Pohajda bila je druga na prvenstvu Hrvatske u za mlade jahače. Ne treba izostaviti i sjajnog Željka Valuha koji je bio jedan od boljih jahača na natjecanjima u preponskom jahanju – zaključila je Senka Budimir. 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.