Tko je ovo preživio, pričat će generacijama. Pretplaćeni smo za nemoguće drame u polufinalima svjetskih i europskih prvenstava. Od one opjevane sa Španjolskom u polufinalu SP-a 2003. koja je izrodila najveću hrvatsku generaciju u povijesti.
Pa ona u Parizu 2017. kad je Horvat imao sedmerac za pobjedu protiv Bergeruda.
>> Pogledajte galeriju, Ivan Klasnić: Pa stvarno niste normalni. Bubreg mi je već otkazao, a zamalo i srce
I sad ova, samo za one sa superjakim srcem i živcima konja! Bože, nagradio si te zlatne dečke za sve muke i ogromno srce koje su imali, za to što su vjerovali do posljednje sekunde posljednjeg produžetka.
Nagradio si Željka Musu, dečka koji s toliko emocija igra i bori se godinama za Hrvatsku. I da, velikog kapetana Duvnjaka. Koga nije dirnulo kad ga je vidio u suzama na kraju, taj zaista ima hladne živce.
Možeš sa strane tražiti pogreške, kopati po trenucima kad se moglo ranije prelomiti... Ima li smisla? Je li više bitno? Hrvatska je igrala protiv napadački najjače rukometne momčadi na svijetu, bez obzira što nikad nije bila zlatna. Nitko na ovom EP-u nije igrao kao Norvežani. Borba naših igrača bila je epska!
Hrvatska nije imala bolje otvaranje na ovom turniru. Sve, baš sve je radila kako treba, od taktike do izvedbe. Logično, Červar je inzistirao da se igra maksimalno umrtvi, jer Norvežanima su brzi, laki golovi najdraže oružje.
>> Pogledajte što je Lino Červar rekao uoči finala
No, lakše je reći nego izvesti. Igrači su besprijekorno izvršavali pripremljeni plan, kako u obrani tako u napadu koji je bio maksimalno koncentriran, do te mjere da je u prvih 15 minuta Hrvatska imala samo jedan promašaj i jednu izgubljenu loptu.
Iznenađenje je bilo guranje na crtu, a Marić je baš bio raspoložen. Golim okom, i s tolike udaljenosti, moglo se vidjeti koliko su naši prekaljeni igrači s toliko onih najvećih utakmica iza sebe željni trijumfa nad Norveškom koja je zapravo “nova Francuska”.
Sve je podsjećalo na nezaboravnu borbu u polufinalu SP-a 2003.
Finale sa Španjolskom. Dobro je da je dan odmora, ne bi se inače stigli oporaviti. Jer, finale se ne igra nego pobjeđuje, a za to je potrebno snage i puno koncentracije.
Svoje su za domovinu napravili, nacija je u transu. U nedjelju igraju za biografije, da jednog dana djeci koja danas rastu mogu reći “tata je bio prvak Europe!”.
Mogu oni i to, protiv prvaka Europe. Punog srca po zlato koje nedostaje!
>> Pogledajte što je Domagoj Duvnjak rekao uoči finala