Ne bude li među putnicima Hrvatske za Svjetsko prvenstvo 2026., raspucani i nezadrživi Dinamov napadač Dion Drena Beljo, koji je zabio 29 golova ove sezone u HNL-u, ne bi bio prvi domaći centarfor iz HNL-a kojega bi snašla takva sudbina.
U povijesti hrvatske nogometne lige bilježimo dva takva slučaja: u sezoni 1997./1998., u kojoj je Dinamo osvojio naslov prvaka i dao šestoricu reprezentativaca za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj – prvi strijelac lige bio je Zagrebov napadač Mate Baturina s 18 pogodaka. Mate je otac današnjeg reprezentativca Martina.
Kad ga pitate je li u proljeće 1998. godine uopće bio spominjan kao kandidat za Svjetsko prvenstvo, Mate se samo nasmije: „Pa ja sam igrao za Zagreb, tko bi iz Zagreba u to vrijeme mogao biti reprezentativac!”.
Mati tada nisu pomogle ni okolnosti da je izbornik Blažević tada bio otpisao napadača Dinama Igora Cvitanovića, a ozljeda je zaustavila Alena Bokšića. Na popisu za SP bili su Šuker (Real Madrid), Vlaović (Valencia), Krpan (Sporting) i Kozniku (Bastia).
U proljetnom dijelu prvenstva sezone 2013./2014. prvi strijelac Hrvatske lige bio je Dinamov napadač Duje Čop s 22 pogotka. Pa iako je Dinamo vladao ligom i postao prvak s 11 bodova više od drugoplasirane Rijeke, izbornik Niko Kovač nije puno pogledavao prema Maksimiru: na SP u Brazil iz Dinama je poveo samo veznog igrača Brozovića, a od napadača Mandžukića iz Bayerna, Olića iz Wolfsburga, Eduarda iz Šahtara i Jelavića iz Hull Cityja.
Kad se podvuče crta pod sva dosadašnja svjetska prvenstva, Dinamo je na njima imao devetoricu napadača u četiri reprezentacije: 1954. Dionizija Dvornića, 1958. Luku Lipošinovića, 1962. Dražana Jerkovića, 1982. Stjepana Deverića i 1990. Davora Šukera – svi Jugoslavija, 2006. Ivana Bošnjaka - Hrvatska, 2014. Soudanija – Alžir, 2018. Marija Gavranovića - Švicarska i 2022. Brunu Petkovića - Hrvatska.
Govorimo li pak o nepravdama prema Dinamovim napadačima, najveću su doživjeli je Zlatko Kranjčar i Snješko Cerin, koji su u proljeće šampionske sezone 1981./1982. zajedno postigli 31 pogodak, a nisu vidjeli Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj.
Snješko Cerin u toj je sezoni postigao 19 pogodaka s kojima je bio najbolji strijelac jugoslavenskog prvenstva. Ni to mu nije bilo dovoljno da nastupi za A reprezentaciju Jugoslavije – niti jednom! Zar niti za mladu?
- Jedanput sam bio pozvan u selekciju do 21 godine, a već sam imao 23. Pozvao me izbornik Ivan Toplak za prijateljsku utakmicu s Grčkom, na nekom njihovom otoku. To je bilo prije Mediteranskih igara u Splitu, a kako mi je supruga u to vrijeme bila trudna, više nisam htio dolaziti. Zvali su me, a ja sam odbio. Rekao sam im da ne mogu; ne samo zbog supruge, nego mi se nije niti išlo. Zašto? Zato što meni reprezentacija Jugoslavije u životu nije značila ama baš ništa! Hoće li me pozvati ili ne, nije me bilo briga. I to što me nisu zvali na Svjetsko prvenstvo 1982. godine uopće me nije povrijedilo. Još kad sam znao da je tamo Miljan Miljanić, a on mi baš nije bio simpatičan – ispričao nam je Snješko Cerin.
Nije ni bio za reprezentaciju.