Samo pola sata nakon što je kao direktor utrke sudjelovao na velikoj najavnoj press-konferenciji Snježne kraljice, Vedran Pavlek doživio je vrlo neugodno iskustvo, baš kao i većina njegovih sugrađana. Potres na Banovini koji je rastužio cijelu Hrvatsku prilično je preplašio i uznemirio i brojne Zagrepčane.
Pandemija koronavirusa i potres nevolje su i okolnosti u kojima 47-godišnji Pavlek sa svojim suradnicima mora organizirati dvije utrke Svjetskog kupa. No, kad je već tako, agilni direktor Hrvatskog skijaškog saveza zasigurno će učiniti nešto i za stradalnike.
– Ovo što se dogodilo veliki je udarac za Hrvatsku pa ćemo mi kao organizatori, a vjerujem i najbolji svjetski skijaši i skijašice, nešto poduzeti. Trenutačno razrađujemo ideju u kojem bi to obliku bilo.
Voli biti na stazi i pomagati
Slike zgromljene Petrinje, grada udaljenog 50-ak kilometara od Zagreba, uznemirit će zacijelo i zagrebačke skijaške goste. Uostalom, prilično su uznemirile i Pavleka.
– Potres me zatekao kod kuće nakon čega sam sa svojom 83-godišnjom majkom sat vremena proveo na ulici. Nakon potresa, kada sam nastavio raditi, trzao sam se na svaki automobil koji bi prošao pokraj naše kuće – rekao je.
A koliko u danima uoči Snježne kraljice Pavleku znači sat vremena, uvjerili smo se sami. Naime, zbog njegove zauzetosti organizacijskim sastancima i problematikom pripreme staze, odgađao je naš razgovor dva puta. Oba su bila zakazana za kasne sate, za prigodu dok se sa Sljemena vozi dolje, no oba puta to nije bilo izvedivo.
– Preumoran sam, neću ti kao sugovornik biti od koristi. Moram se naspavati – rekao je prve večeri.
– Snijeg je zakasnio pa ću ostati ovdje sigurno do dva sata iza ponoći – javio se sa Sljemena druge večeri.
Na koncu smo razgovor ipak obavili. Javio se iz ratraka u kojem je, sjedeći pokraj Igora Žiljka, nadgledao ravnanje snijega. Ovom novinaru, kojem iskustva ne nedostaje, bio je to prvi intervju u karijeri sa sugovornikom koji je istodobno bio u stroju za pripremu snježnih staza.
– U ključnim trenucima pripreme ja volim biti na stazi. Volio bih da mogu i više, no sastanci i rad na administraciji oduzimaju mi previše vremena.
Neku večer je čak i abručao, a to vam je izraz za kočenje odnosno ravnanje staze skijama. Zar jedan direktor utrke Svjetskog kupa uistinu mora abručati? Zar mu nije ugodnije u direktorskoj fotelji?
– Ne moram, no volim to raditi, pogotovo kada su u pitanju noćne akcije po stazi. Svima koji nam pomažu u uređivanju staze nije lako biti na Sljemenu u tako kasni sat, no kada sam ja tu, svi su nekako odgovorniji. Kada sam tu, i oni su prisutni do kraja.
Prije dvije godine dogodilo se to da je baš u vrijeme posljednjih priprema za utrku njegova majka slomila bedrenu kost.
– Bio sam stalno između Sljemena i bolnice i doista mi je bilo stresno.
Je li mu to bila psihološki najteža Snježna kraljica?
– Teško mi je reći koja je bila najteža. Bilo ih je puno teških.
Profesionalno su mu možda najteže ipak bile one dvije koje se nisu ni dogodile jer su otkazane zbog nedostatka snijega (2014. i 2016.).
– Prvi otkaz bio je najemotivniji. Nema organizatora kojem se to nije dogodilo, no naviknuli smo se na to i naučili nešto iz toga pa smo promijenili prioritete. A prioritet nam je postao sustav zasnježenja pri čemu je Grad Zagreb kao vlasnik skijališta imao razumijevanja. Investiralo se u nove topove i u “snowfactory” odnosno strojeve koji rade snijeg i iznad nule.
S te dvije neodržane Snježne kraljice, Sljeme je već 17 godina u kalendaru Svjetskog kupa.
– Odmah u početku smo postavili visoke standarde pri čemu mi je bilo jasno da ne možemo dugoročno održati samo jednu utrku pa smo išli i na mušku. Kada smo se pak stabilizirali u kalendaru onda smo, 2013. godine, primljeni u Club 5 Ski Classic, a kada doživiš to priznanje, moraš doista napraviti neku veliku pogrešku da bi ispao iz kalendara. No ni tada nemaš pravo na opuštanje.
Prvih godina Sljeme je imalo najveći nagradni fond u Svjetskom kupu što više nije slučaj.
– Krenuli smo s većim nagradnim fondom jer držimo da natjecatelji zaslužuju veće nagrade, oni su ti koji naprave show. No, odlaskom Kostelića morali smo prilagoditi troškove, a FIS je svoje standardne digao pa smo sada na 120 tisuća eura. Najveći fond bio je 2006. i iznosio je 165 tisuća eura, dok je prve godine, dakle 2005., bio 150 tisuća eura.
Prvih godina ulagalo se puno i u popratne zabavne sadržaje pa su u Zagrebu tih dana gostovale i popularne disko skupine Boney M i Village People.
– Cijela koncepcija bila je zamišljena tako da to ne budu samo dvije skijaške utrke, nego da se napravi event, po uzoru na druge velike utrke s koncertima. Imali smo i utrku legendi, ali i utrku dosadašnjih pobjednika koja se dogodila baš na pedesetu godišnjicu prve utrke u Svjetskom kupu.
Recesija je učinila svoje, pa se, u ime smanjenja troškova, sve to ukinulo, a na koncu se zbog više (pandemijske) sile, došlo do Snježne kraljice bez publike.
– Bez obzira na izostanak naše sjajne publike, očekujem zanimljive utrke. Odlaskom Hirschera muški dio priče izgubio je veliku zvijezdu, no dobio je na izjednačenosti. Na ženskoj strani pak Shiffrin nije više dominantna kao što je bila, a njezini dvoboji s Vlhovom sada su zanimljiviji.
Kao i obično, svi skijaši i skijašice bit će smješteni u hotelu Westin uz ispunjavanje epidemioloških uvjeta.
– Nitko od sportaša i članova njihovih timova neće moći dobiti akreditaciju bez negativnog PCR testa, a morat će ga imati i svi zaposlenici hotela koji će na bilo koji način biti u kontaktu sa sportašima. Dakle, netko tko radi u kotlovnici to neće morati imati, ali spremačice hoće.
Sastanci na Sljemenu su vani
Otprije planiran trodnevni razmak između muške i ženske utrke za ove pandemijske okolnosti došao je kao naručen.
– Ideja je da se skijašice i skijaši ne miješaju. Tako će žene, dan nakon svoje utrke, do 16 sati morati napustiti hotel, a skijaši će moći ući u hotel istog dana, ali nakon 16 sati.
Zanimalo nas je je li bilo moguće osigurati utrku od zaraznih bolesti?
– Ne, ne može to nitko na svijetu. To je mogao netko prije korone, a danas je to nemoguće. To naprosto ne postoji na tržištu.
Kako se čovjek koji koordinira rad jako velikog broja ljudi čuva od koronavirusa?
– Sve sastanke nastojim održati putem videokonferencija, a na Sjemenu sastanke održavamo na otvorenom. Ako je nešto u zatvorenom, to bude s maksimalno dvije do tri osobe i uz strogu distancu. Iz predostrožnosti, svoju mamu nisam zagrlio od trećeg mjeseca. Moram tako, ona ima 83 godine i moram paziti na nju.
A vitaminski kokteli?
– Ne stignem ništa redovito piti. Uostalom, najbolji vitamin mi je adrenalin koji će me držati i neko vrijeme nakon Sljemena jer sutradan već letimo za Adelboden gdje nas čekaju tri utrke u tri dana. Kada padne adrenalin, a to se događa kada “prođe opasnost”, onda padne i imunitet – zaključio je Pavlek. •
Ove godine to ne bi trebalo ni održati! Razmislite malo zašto!