Ključni igrač Dinama stao na kraj pričama: 'To nema veze s istinom, stvar je napuhana'

Dinamo je ušao u završnicu prvenstva s bodom manje od vodeće Rijeke, još su dva kola prije kraja i plavi imaju pravo na optimizam, nadati se da će na kraju prestići Rijeku i proslaviti još jedan naslov prvaka. Dinamo je dosta popravio svoju igru, više ne prima pogotke kao donedavno, dio zasluga za to ide i vrataru Ivanu Nevistiću, koji se ustalio na vratima plave momčadi.

Ovo je stvarno luda sezona HNL-a, kako biste je vi opisali?

– U svakom je slučaju nepredvidljiva, stvarno ne znaš što očekivati, puno je bilo turbulencija tijekom sezone, pa i kod nas, bilo je tih promjena trenera. U svakom slučaju za gledatelje je jako zanimljivo, a nama ipak malo manje. No držim da smo mi, s obzirom na kvalitetu, ipak bolji od Rijeke i Hajduka, ali imali smo i problema, bilo je ozljeda, bilo je svega – kaže nam vratar plavih Ivan Nevistić.

Kad ste imali osam bodova zaostatka, da vam je netko ponudio samo bod minusa dva kola prije kraja, biste li prihvatili?

– Sigurno bi, bila je tada doista teška situacija, ali to smo izvukli, iako još nismo napravili pravi posao, drugi smo, a želimo osvojiti naslov prvaka, važno je što smo izašli iz krize i imamo dobar niz.

Kako vidite rasplet u ta dva posljednja kola s obzirom na to da ne ovisite sami o sebi, da morate čekati kiks Rijeke?

– Najgore je to kad ne ovisiš sam o sebi, teško je to, ali nema tu nekakve filozofije, mi moramo gledati sebe i dobiti te dvije zadnje utakmice u prvenstvu, a ostalo ne ovisi o nama.

Jeste li se naviknuli na pritisak koji sa sobom nosi to da ste igrač Dinama?

– Jesam, mogu reći da je pritisak velik, ali ako želiš igrati u Dinamu, onda na to moraš biti spreman. Istina je da je ovdje pritisak puno veći nego u bilo kojem klubu u kojem sam prije igrao. S druge strane, to i volim, znaš da igraš važne i velike utakmice, a to je i smisao ovog posla, uvijek želiš te važne utakmice. Koliko je teško, toliko je i lijepo – kaže Nevistić.

U ovoj, drugoj turbulentnoj sezoni Dinamo je primio čak 40 pogodaka u HNL-u, što je tome razlog?

– Razlog je činjenica da nismo igrali dobru obranu, kao što je i sad činjenica da smo u zadnjih šest utakmica primili samo dva gola. Nije to zato što sam ja dobar golman, već zato što cijela momčad mora igrati obranu. U ovim posljednjim utakmicama bilo je to bolje jer nismo išli toliko u presing, ovako kako sad igramo je idealno, obrana nam je puno stabilnija. Kad si stalno u presingu, onda te suparnici kontriraju, kao što smo mi sad kontrirali Slaven Belupo. Imamo kvalitetne igrače, možemo napraviti dobru tranziciju. Vidim da netko spočitava što smo pogotke postigli iz tranzicije, a što smo trebali kad je Belupo izašao visoko? Zar se ne broje golovi iz tranzicije? – s pravom se pita Nevistić.

Promijenili ste četiri trenera, koliko je to teško za igrače?

– Sigurno da je teško, realno, kreneš u proces s nekim i prihvaćaš zahtjeve, pa dođe novi, ali Uprava je tako odlučila, probali smo izvući maksimum, ali nije jednostavno, no mi radimo ono što se od nas traži.

Jesu li ti treneri imali za vas posebne zahtjeve ili su, kad je o golmanima riječ, sve puštali treneru vratara Gojku Mrčeli?

– Svaki trener ima svoje zahtjeve i kad je o vratarima riječ. Ima dosta razlika, neki želi da golman igra, drugi ne, neki želi rizik, a netko drugi samo duge lope, ali tome se moraš prilagoditi slagao se s tim ili ne, ipak je on glavni i radiš ono što traži od tebe. No sigurno nije lako kada se svaka tri-četiri mjeseca mijenjaju zahtjevi.

Kako ste podnijeli Cannavarovu novu prehranu i dosta teške treninge usred sezone?

– Nisam toliko s njim radio na treninzima, već s trenerom vratara Mrčelom. A o toj prehrani stvorila se prevelika fama, čovjek je samo želio veći profesionalizam.

Zar vam, kao Slavoncu, nisu nedostajali kuleni i špek?

– Ha-ha, nisam ja taj tip, nije mi to falilo.

Što vam je najteže palo u ovoj sezoni?

– Onaj dio kad sam bio ozlijeđen jer nikad prije nisam bio ozlijeđen, to mi je bilo najteže, ali sam zato sada toliko sretan što sam se vratio.

A što je bilo najljepše?

– Ove dvije utakmice s Rijekom i Hajdukom te utakmice Lige prvaka, to su posebne utakmice i doživljaji.

Kako ste se osjećali nakon devet primljenih golova od Bayerna pa četiri od Belupa u dvije uzastopne utakmice, a vi ste uza sve to bili najbolji igrač plavih?

– Nisam bio u nekakvoj depresiji, sigurno nije lijepo primiti toliko golova, ali dogodi se to u nogometu, bio je početak sezone, nije bilo strašno izgubiti jednu utakmicu u Ligi prvaka i jednu u prvenstvu, osim što je rezultat ružan. Primio sam devet golova od Bayerna, što vrijedi to što sam imao deset obrana?

Govorilo se o klanovima u svlačionici Dinama, o senatorima, mlađima, strancima, je li bilo takvih podjela?

– Ma ne, to su napuhane priče, to nije istina. Sigurno da od 25 ljudi ne možete imati jednak odnos sa svima, igrači koji su tu dulje, po sedam-osam godina, više će se družiti nego što će Ademi ili Petković otići na kavu s Pavićem koji ima 18 godina. Normalno je da se i stranci više međusobno druže, ali sve to nikad u Dinamu nije bio problem, to su sve priče koje nastaju kad imaš loše rezultate, no sve te priče ne stoje.

Imali ste dosta čudnu karijeru, došli do Dinama, a onda išli na posudbe jer je Livaković i dalje bio u klubu, jeste li tada posumnjali u sebe?

– Nisam, iako nije bio jednostavno jer se tu ne radi samo o tebi, ali nisam nikad sumnjao, i doveden sam da budem tu kad Livaković ode, ali ta godina kad sam iz Rijeke došao u Dinamo i otišao na posudbu u Lokomotivu bila mi je stvarno teška.

Đakovčanin ste, vaš stariji brat je branio u Đakovu, koliko vam je pomagao?

– Više ne brani zbog posla, ali puno mi je pomagao, pa i danas puno razgovaramo, gleda sve utakmice. Najviše razgovaramo kad su teške situacije, a kad je dobro, onda puno manje, što je nekome možda neobično. Znate kako je to, kad idu pobjede, onda imaš tisuću prijatelja, kad ne ide dobro, onda nije tako, a brat je tu uvijek.

Jeste li se spremili za novo veliko slavlje naslova prvaka?

– Ne razmišljamo o slavlju jer ne ovisimo samo o sebi, idemo ove dvije utakmice dobiti, a slavlje će lako doći – zaključio je Ivan Nevistić.