U istoj kategoriji (73 kg) u kojoj je Iva Radoš obranila naslov europske prvakinje, medalju je osvojila još jedna Hrvatica, 27-godišnja Splićanka Petra Matijašević, no njezina bronca vodi se kao makedonsko odličje. Prvo u povijesti ove zemlje.
A izniman trud i volja obilježje su ove Splićanke, kćeri poznatog sindikalnog vođe Ozrena Matijaševića, koja si već dvije godine sama plaća troškove nastupa na velikim natjecanjima na kojima nastupa pod makedonskom zastavom. No, ona i dalje živi u Splitu, ondje i trenira i nastupa za naš najjači klub Marjan pa su ju svi Hrvati zdušno bodrili u polufinalu sa Srpkinjom Milicom Mandić (1:6) nakon čega je kazala:
– Jako sam sretna i zahvalna Bogu odnosno okolnostima koje su se posložile da ja osvojim još jednu medalju na velikim natjecanjima.
Svjesna da bi pored Radoš teško izborila nastup na europskim i svjetskim prvenstvima, ali i u olimpijskim kvalifikacijama, Petra je odlučila nastupati za drugu reprezentaciju baš kao što Britanac Cook nastupa za Moldaviju, a Iranka Asemani za Belgiju. Taj potez joj se sportski isplatio pa je osvojila svoju drugu medalju, nakon bronce osvojene za Hrvatsku u Manchesteru 2010.
– Ne očekujem za ovo nikakvu nagradu od makedonskog saveza, ali bi mi dobro došlo kada bi mi barem plaćali putne troškove. Ja sam vam klasa optimist, ja vam se uvijek nadam, pa se tako nadam i da ću danas nastupiti u finalu čak i nakon što sam izgubila polufinale. Šalim se, no još uvijek nadam da bih mogla dobiti pozivnicu za Rio premda je procurila neka lista na kojoj nema mene. Bilo mi je važno da dobijem priliku da nastavim raditi ono što volim i sve ovo bez potpore mog kluba Marjana ne bi bilo moguće.
Ono što je neobično u ovoj priči jest da je glavni trener Marjana ujedno i glavni trener reprezentacije i da među njima nema zle krvi. Kao klupski trener Toni Tomas Petru pomaže, vodi ju na natjecanja u želji da ju zadrži i kao trenericu, a s druge strane joj kao izbornik nije mogao jamčiti da će za nju biti mjesta u reprezentaciji.
S obzirom na to da nikog iz Makedonskog te-kvon-do saveza nije bilo u Montreuxu, Petra se sama morala pobrinuti da organizatorima preda makedonsku zastavu za svečanost proglašenja medaljaša.
>> Zlatna Iva Radoš: Ne mogu vam objasniti koliko meni moj trener Klaić znači
Znaci ovako; Makedonski savez ju ne sljivi ni 5%, sama placa sve, sama nosi zastavu Makedonije i sto je najbolje, trenira ju izbornik hrvatske repke, koji ju ujedno ne moze staviti u Hrv repku?! O koje li ironije. Nadam se samo da ju financijski pomaze grad Split ili neki drugi gradska-drzavna institucija, jer bi apsurdistan tek onda imao smisla...