Kako je Ante Budimir propustio ispasti veliki frajer

Nakon što su Turska i Hrvatska odigrale 3:3 u Istanbulu, izbornik Zlatko Dalić analizu je počeo – kritikom.
– Ponavlja se da primamo golove olako. To me zabrinjava jer svaki put kad protivnik prijeđe centar, mi primimo gol. Primili smo tri pogotka u prijateljskoj utakmici, što nam se ne smije dogoditi. Pa ipak, ova utakmica poslužila je svrsi jer sam vidio stvari koje sam htio vidjeti – naglasio je Dalić.

Zaigrali i bratići
I potaknuo je ponovno evociranje neugodne statistike, a ona kaže kako je Hrvatska u 22 utakmice nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji primila čak 37 pogodaka, odnosno prima čak 1.68 golova po utakmici.
Više od njezinoga ishoda, ova posve nevažna utakmica pamtit će se po debiju novoga dragulja hrvatske dijaspore, 23-godišnjega igrača Wolfsburga Marina Pongračića. Taj je nogometaš rođen 11. rujna 1997. u bavarskom gradiću Landshutu, a kod nas je nepoznat budući da nikada nije igrao u hrvatskom klubu. Gorostas iz Bavarske, visok 190 cm i težak 95 kilograma, ima tržišnu vrijednost od 10 milijuna eura, i treći je najvrjedniji hrvatski stoper, iza Ćalete-Cara (23 mil. eura) i Lovrena (12 mil. eura).
– Pongračića sam pitao može li igrati, rekao je da mu je lakše sad kad kreće u utakmicu. Vidim ga s nama i u ožujku, i bit će konkurencija našim stoperima – istaknuo je Dalić.

Malo je poznato da je Marin još kao 13-godišnjak nastupio za Hrvatsku. Bila je to selekcija nogometaša iz dijaspore koja je 2010. godine nastupila na sad već tradicionalnom Memorijalnom turniru u Vukovaru.
Osim Pongračićeva debija, kao i prvoga zajedničkoga nastupa za reprezentaciju dvojice bratića iz Varaždina Melnjaka i Roga, sraz u Istanbulu pamtit će se i po prvijencu za vatrene Ante Budimira. Napadač Osasune, inače rođeni Zeničanin, u 32. minuti laktom si je dao for, sjurio se prema golu Turaka i majstorski, hladnokrvno svladao turskoga vratara. Srećom, njegov "rukomet" ostao je nezamijećen kod slovenskog suca i Hrvatska je postigla bizaran i neregularan pogodak, ali neočekivano – priznat.
– Prvi pogodak za Hrvatsku čini me, naravno, sretnim. Pogledao sam snimku i vidio da pogotka ne bi bilo da je bilo VAR-a,. Događa se to u nogometu, ali ja ću ga svejedno posebno zapamtiti. Bila je to instinktivna reakcija, jer je stoper zamahnuo, pa sam se poluokrenuo ne znajući hoće li me lopta pogoditi u glavu. Na kraju je lopta bila ispred mene i išao sam završiti akciju – kazao je Budimir.
A da je bio pravi frajer i istinski sportaš, nakon što je odigrao loptu rukom, trebao se zaustaviti, priznati prekršaj te vratiti loptu Turcima. Bio bi to fair-play potez godine!

Antin pogodak u prvom poluvremenu nije bio našoj reprezentaciji dovoljan za rezultatski plus, čak ni egal. Naime, u 23. minuti Badelj je kolosalnim gafom uvalio u nevolju Vidu, pa je naš kapetan bio prisiljen skriviti 11-erac iz kojega su Turci poveli s 1:0. A u završnici prvoga dijela Turčin Türüc pobjegao je našemu desnome braniču Juranoviću i iskosa postigao pogodak za 2:1.
Tako su Turci protiv Hrvatske uspjeli isto što i Francuzi nedavno u Parizu – postići dva pogotka u prvom poluvremenu.

Perišić sve bliži stotki
To i nije bila nikakva šokantna spoznaja, jer poznato je da naša obrana u posljednje vrijeme curi na sve strane, ali objektivno, ovo je bila utakmica u drugoj brzini, toliko spora, bez žara, dosadnjikava, bljedunjava i niskorizična da se postavlja pitanje – čemu ovakve isprazne revijalke uopće služe? Samo zgušnjavaju raspored igranja, povećavaju mogućnost ozljeda, a očito teško mogu motivirati igrače, osim, naravno, debitanata.

Početak drugog poluvremena pripao je našoj reprezentaciji. U 53. minuti Brekalova dijagonala prošla je kroz turski peterac, sletjela u noge Pašalića i egzekucija je bila neizbježna. A samo tri minute kasnije centaršut Oršića i briljantan naklon Brekala za 3:2.
No, ne mogu napadači toliko zabiti koliko naša šupljikava obrana može primiti. Šarmantna akcija Turaka u 58. minuti, mlaka reakcija naše obrane i Cengiz Ünder pogađa za 3:3. Za tu obrambenu kilavost naše reprezentacije, tko god činio stoperski par, Dalić još nije pronašao cjepivo i ona se za sada čini neizlječivom.
U drugom poluvremenu Dalić je dao šansu još dvojici debitanata, Tomi Bašiću iz Bordeauxa i Antoniju Čolak iz PAOK-a, čija perspektiva u nacionalnoj momčadi ipak nije tako obećavajuća kao Pongračićeva. Ni ova utakmica nije prošla bez makar simboličnog doprinosa Ivana Perišića, čiji se broj ‘kapica’ još više približio stotki. Sada je na 94 te ima 26 pogodaka na kontu, tri manje od Eduarda. U posljednjih 15-minuta, tek toliko da ga probije znoj, neočekivano je nastupio i Luka Modrić u svojem 131. nastupu, sada ima samo tri manje od rekordera Srne.