Malo je reći da početak sezone kakav u dresu Bayern Münchena ima Harry Kane graniči s nevjerojatnim. Engleski centarfor već godinama ne može prestati zabijati, ali u sezoni 2025./2026. to je otišlo na jednu potpuno novu razinu. Čudesni 32-godišnji centarfor je u dresu bavarskog diva sezonu otvorio s 18 postignutih pogodaka u 11 utakmica! Zabio je 11 golova u šest utakmica u Bundesligi, četiri pogotka u dva nastupa u Ligi prvaka, dva gola u jednoj utakmici Kupa Njemačke, te jedan pogodak u jednoj utakmici Superkupa Njemačke.
Ulazak nekog napadača s učinkom od jednog pogotka po utakmici je nešto što rijetki uspiju ijednom napraviti tijekom svojih karijera na najvišoj razini, a Kane je trenutačno bliži prosjeku od dva pogotka po utakmici (točno 1,80 po utakmici)! Ono što kapetan engleske reprezentacije radi na terenu u prvih mjesec i pol dana nove sezone je uistinu van svake pameti. U sezonu su nevjerojatno snažno ušli i Kylian Mbappé u Real Madridu (15 golova u 13 nastupa) te Erling Haaland u Manchester Cityju (u trenutku pisanja ovog teksta 11 golova u 8 nastupa), i takvi učinci kakve imaju Mbappé i Haaland uobičajeno budu daleko najbolji u svijetu, no sad je tu ipak jedan Kane koji je još jedna klasa iznad toga.
Kakav niz od 11 sezona
Čak i s ovakvim ulaskom u sezonu, Kane je dalje u očima svjetske nogometne javnosti kriminalno podcijenjen igrač. Samo kad se osvrnemo na njegov učinak tijekom karijere bit će nam jasno što je Kane sve pružio. Naime, Harry Kane od sezone 2014./2015., sezone koja je počela prije čak 11 godina, nije imao učinak manji od 20 golova u sezoni. Kronološki su, od te sezone, pa sve do sezone 24/25, Kaneovi brojevi golova za klub po sezoni izgledali ovako: 31, 28, 35, 41, 24, 24, 33, 27, 32, 44 i 41. Dovodi nas to do nevjerojatnog prosjeka od 33 pogotka po sezoni u posljednjih 11 sezona. A sjetite se da se u Engleskoj očekivalo i najavljivalo da će Kane biti "one-season wonder" da će nakon eksplozije u sezoni 14/15 pod navodnicima propasti, kako su tada Englezi u krivu bili...
Još k ovom učinku treba dodati i činjenicu da je devet od tih 11 sezona proveo u Tottenhamu, koji je jako rijetko u tom periodu bio pri samom vrhu engleskog nogometa. Da je kojim slučajem otišao u Bayern još i ranije, prije ljeta 2023. godine, ne samo da bi u svojoj karijeri imao znatno više trofeja, nego bi, sudeći po brojkama otkako je u Münchenu, imao i znatno više golova. Kad se svi zastori spuste na njegovoj karijeri, Harry Kane će sigurno dobiti više 'cvijeća' nego što sada dobiva u razgovorima o onim najboljima od najboljih iz ove generacije, no on itekako zaslužuje dobiti to cvijeće i sada, dok je u svojem vrhuncu. I stoga je Harry Kane izbor u našoj rubrici portreta tjedna.
Iako su mu godinama u Tottenhamu pjevali "one of our own" (jedan od nas) i iako je rođen u Walthamstowu, samo nekoliko stotina metara od tadašnjeg Tottenhamovog stadiona, White Hart Lanea, prve prave nogometne korake napravio je u dresu omraženih rivala iz sjevernog Londona. Kad mu je bilo sedam godina, Kane je bio dio Arsenalove nogometne škole u kojoj su ga, nakon godinu dana, ocijenili kao igrača koji nema perspektivu ni potencijal i tada osmogodišnji Harry je nogometnu sreću morao potražiti drugdje. Izbor je pao na lokalni kvartovski klub Ridgeway Rovers, londonsku akademiju iz Ridgeway Parka u kojoj je, recimo, svoje prve korake napravio i David Beckham.
- Imali smo šuterski trening i pitao sam tko želi stati na gol. Taj mali dječak je digao ruku i rekao da će on na gol, tako da sam mu dao rukavice, a on je napravio nekoliko fantastičnih obrana. Mislio sam da sam našao vratara, što je vrlo teško jer djeca sa šest godina žele biti vratari pet sekundi, a onda nakon toga žele biti napadači - prisjetio se Kaneov trener iz dana Ridgeway Roversa Dave Bricknell, te dodao:
- Rekli su mi da on nije vratar, nego da igra u polju, tako da sam mu pružio šansu da zaigra. Zabio je gomilu golova, tako da je odmah postao naš napadač. Vidio je dodavanja, znao je igrati i mogao je udarati loptu. Bio je vrlo, vrlo dobar u tim godinama. Međutim, Harryjeva glavna osobina bila je njegovo sjajno samopouzdanje. Znao je igrati, ali njegova karakteristika bila je to što je vjerovao sam u sebe. Ako bi promašio šansu, samo bi čekao iduću i pokušao zabiti iz nje - istaknuo je Bricknell.
Kad je napunio jedanaest, Harry Kane je – nakon što je prvi put bio odbijen – iz drugog pokušaja prešao u Tottenham. Za talentiranog dječaka to je bio prirodan korak naprijed: iz malog lokalnog kluba koji je radio isključivo s djecom došao je u ozbiljniju sredinu. Na svom prvom treningu u Tottenhamu više nije stao među stative. Golmanske rukavice bile su prošlost, iako mnogi u klubu tada još nisu znali da se u njemu krije pravi napadač. Počeo je kao zadnji vezni, zatim prešao na poziciju 'desetke', a tek se s vremenom probio do pozicije koja mu je prirodno pripadala, u sam vrh napada. Tek tada su i u Tottenhamu uvidjeli da je Kane klasični centarfor, iako još nisu naslućivali koliki.
U juniorskoj konkurenciji zabio je 18 pogodaka u 22 utakmice, što mu je donijelo profesionalni ugovor, ali ne i stalno mjesto u momčadi. Uslijedile su posudbe – redom u Leyton Orient, zatim Millwall, pa Norwich i Leicester. Tek nakon četiri takva lutanja dobio je pravu priliku u dresu Spursa. Unatoč činjenici da je bio lokalni dečko i proizvod klupske akademije s odličnim brojkama, prvi put je u Premier ligi zaigrao u početnoj postavi 7. travnja 2014. protiv Sunderlanda, s 21 godinom.
Naravno, kao istinski napadač, Kane je odmah iskoristio svoju šansu. Pri rezultatu 1:1 ubacio se ispred Wesa Browna i pospremio centaršut Christiana Eriksena u mrežu. U sljedećem kolu, protiv West Bromwicha, Tottenham je već gubio 3:0 nakon pola sata, ali je Kane, golom i igrom, predvodio povratak na 3:3. Samo tjedan dana kasnije, 19. travnja, protiv Fulhama na White Hart Laneu, zabio je treći put zaredom. Činilo se da je time konačno potvrdio svoje mjesto u momčadi, premda su mnogi i dalje sumnjali u njega, smatrajući ga, kao što smo već i rekli ranije, prolaznim fenomenom.
U 2017. ispred Messija i Ronalda
Ali Kane nikada nije bio samo "gol-mašina". Iako je u 2017. zabio više od Messija, Ronalda, Cavanija ili Lewandowskog, njegova vrijednost nikad nije ležala samo u brojkama. Pod Mauriciom Pochettinom je u Tottenhamu prije osam-devet godina postao igrač koji donosi mnogo više. Postao je napadač sposoban sudjelovati u gradnji igre, razumjeti prostor i kreirati prilike za druge.
- Volim gledati snimke svojih utakmica. Tako bolje razumijem trenerove namjere i svoju ulogu u taktici. Nogomet se stalno mijenja, moraš biti prilagodljiv jer treneri mijenjaju formacije i zahtjeve - rekao je Kane za FourFourTwo.
Kaneova igra je istodobno činila dvojicu-trojicu suigrača boljima. Osim što fizički može zadržati loptu, Kane ima i izniman pregled igre, pa zna kada ju treba proslijediti dalje. Veznjaci imaju povjerenje da će ju sačuvati, a napadači koji ulaze u prostor znaju da će ih Kane pravovremeno proigrati. Nakon što odigra pas, zahvaljujući inteligenciji kretanja brzo se vraća u poziciju iz koje prijeti. I kad mu se ukaže prilika, rijetko ju promašuje. Rođeni strijelac, ali i potpun igrač koji se može uklopiti u gotovo svaki sustav.
Kane nikada nije imao privilegije. Nije dobio prečac do uspjeha, sve je morao izboriti sam. I baš zato njegova priča ima dodatnu težinu. Koliko god golova zabio, još uvijek nije do kraja cijenjen onako kako zaslužuje. Paradoksalno, golemi broj pogodaka skriva ono što ga zapravo čini iznimnim, već navedena sposobnost da druge oko sebe učini boljima. Kane možda izgleda jednostavno, nekada i jednolično, uz to ne izgleda i ne ponaša se kao megazvijezda, ali ispod te mirne vanjštine krije se jedan od najkompletnijih i najpametnijih nogometaša današnjice. Da, nevjerojatan golgeter, ali i puno više od toga - jedan od najboljih igrača na svijetu.