Život nije mazio 24-godišnjeg igrača Dinama Marka Tolića. Još 2012. preminuo mu je otac, izgubio je i sestru, a ni nogometni put nije mu bio lagan, da bi došao do Dinama, svašta je prošao.
Kao klinac bio je u Dinamu, a onda krenuo drugim putom, otišao je u Sesvete, pa u Lokomotivu iz koje je stalno odlazio na razne posudbe. Tako je ponovno bio u Sesvetama, Hrvatskom dragovoljcu, Lučkom, Gorici, da bi po povratku u Sesvete odigrao sjajno, nazabijao se golova i onda ga je Lokomotiva definitivno odlučila zadržati.
– Često sam na tim posudbama bio ozlijeđen ili nisam igrao, a paralelno su mi se događale teške stvari u životu. Održavala me vjera i uspio sam na kraju sve prebroditi – kazao je Tolić kad je došao u Dinamo.
Majka mi je uzor
Očito mu je vjera izuzetno važna u životu, stoga i ispod dresa nosi majicu iz Međugorja.
– Majica pokazuje moju vjeru, s hodočašća je u Međugorju. Meni je majka Željka uzor zbog svega što smo prošli u životu, a bez vjere ne bismo bili ovdje – kazao je Marko.
Nakon jako dobre sezone u Lokomotivi potpisao je za Dinamo (odšteta je bila 300.000 eura). Lokosi su ga željeli zadržati na posudbi, i Dinamo je bio za takvu opciju jer mu je svlačionica bila ljetos krcata i nije se moglo očekivati da će imati veliku minutažu. No Toliću je očito bilo dosta igranja po posudbama i odbio je, odlučio se boriti s velikim imenima koja su ga čekala u Maksimiru. Nije se puno naigrao ove sezone. Iako mu u statistici piše da je odigrao 24 utakmice, skupio je samo 645 minuta, samo triput bio je u udarnih jedanaest, nijednom nije odigrao svih 90 minuta. Zapravo jest, ali za drugu momčad Dinama.
U nekim je susretima pokazao da bi mogao biti vrhunski igrač, u nekima baš i nije briljirao, ali u subotu je postao junak pobjede plavih u Koprivnici. Ušao je s klupe u B varijanti koju je složio trener Damir Krznar i postigao pogodak za vodstvo plavih, a onda pokrenuo akciju sjajnim pasom za Majera koji je asistirao Jakiću za konačnu pobjedu 2:0. Taj 24-godišnji ofenzivni vezni je prije samo nekoliko godina (sezona 2016./17.) igrao u petoj ligi. Naime, bio je posuđen Gorici, ali je igrao za njenu drugu momčad u petoj ligi.
Spomenuta Krznarova opcija B s kojom su plavi slavili u Koprivnici značila je da ulazi Tolić na mjesto centarfora. To nije njegova primarna pozicija, prije svega taj 189 centimetara visoki igrač je ofenzivni vezni, ali igrao je on pokoju utakmicu za Lokomotivu i kao sredšnji napadač, kao i na obje krilne pozicije.
Može biti kao Petković
Pokušao je s njim na centarforu Krznar i u susretu s Lokomotivom jer su bili ozlijeđeni Petković i Gavranović. Dijelom je to dobro funkcioniralo, dobili su s njim plavi željenu dubinu, ali nije Krznar bio presretan s tim pa je odustao od te opcije za susrete s Villarrealom, a polako se vraćao i Petković.
Sad i dalje nema Gavranovića, a Petković je imao tri žuta kartona. Pa kad odabranih 11 nije stvorilo željeni rezultat kod Slavena Belupa, opcija B pokazala se odličnom, a Tolić je bio prvi pogodak.
To samo potvrđuje ono što je više puta rekao trener Krznar – plavi imaju široki roster i igrači s klupe uvijek nešto donesu. To je doista snaga plavih kakvu nitko u našoj ligi nema, a i zalog zbog kojeg valja očekivati da će na kraju utrke Dinamo slaviti novi naslov prvaka. Vjerujemo da će i Tolić dobivati veću minutažu jer njegov potencijal je velik, mogao bi biti igrač jako sličan Bruni Petkoviću. Upravo tako je igrao u Koprivnici, vraćao se kao Petković u sredinu, ne boji se ući u dribling, ima odličan pas, ima vic u igri. Možda se pokoji put zanese pa se igra nogometa, ali uz još malo ‘školovanja’ mogao bi do velikih stvari.
Marko, samo naprijed. Nema predaje.