Nakon što je 2021. završio bogatu igračku karijeru u dresu turskog Gaziantepa, Marka Tomasa (41) nije bilo u košarci sve dok ga novi sportski direktor Hrvatskog košarkaškog saveza Kruno Simon nije animirao za posao koordinatora mlađih dobnih kategorija.
– Imao sam namjeru vratiti se u košarku ali nisam bio siguran sam sa sobom u kojem obliku. No, Kruno i ja brzo smo se dogovorili, pa tako i Savez i ja i mogu reći da mi je gušt pratiti naše mlađe kategorije.
Prerano je uzdizati Ukića i Garmu
A pred njim i suradnicima zahtjevan je posao povratka svih mlađedobnih selekcija u A diviziju.
– Za imidž košarke to jest važno, no važnije je od toga nama da stvaramo seniorske reprezentativce. Dakako, sigurno da je to kako nam izgledaju selekcije određeni pokazatelj. Važno je pratiti kako pojedini nadareni igrači reagiraju kao kadeti, a potom i kao juniori i važno je zapažati gdje se gubi ta kvaliteta.
Mnogi već sada, čini se prerano, pričaju o naraštaju koji čine sinovi bivših košarkaša, Ukić i Garma.
– Kad su dečki tako mladi nezahvalno je pričati o imenima. S 15 godina prosuđivati tko će biti igrač, a tko ne zaista je preuranjeno. Mi pratimo njihov razvoj, ali pričati o nekom novom čudesnom naraštaju nije dobro ni za Savez, a ni za same igrače.
Usred klupske sezone postoje određena okupljanja najnadarenijih klinaca.
– Imali smo okupljanje, kadeta i juniora, za zimske praznike da vidimo kako je tko napredovao nakon ljetnih akcija. Ili pak da zapazimo nekog novog. Imat ćemo okupljanje i oko Uskrsa kada ćemo pokušati organizirati i pokoju utakmicu sa što boljim reprezentacijama. Dakako, to isto ne možemo činiti i s U-20 selekcijom jer oni već uvelike nastupaju u Premijer ligi, a neki su i na američkim koledžima.
Kako pridobiti sve te klince da se odazivaju reprezentaciji?
– Nekad je to bilo nezamislivo ne odazvati se reprezentaciji. Znalo se da pokoji senior propusti pokoje veliko natjecanje, ali mladi nikad nisu izbjegavali reprezentaciju. Nažalost, to je postalo učestalo i naš je cilj, a već smo nešto po tom pitanju i poduzeli, dokazati im da im je najbolji izlog igrati za reprezentaciju. Jer, i skauti s američkih koledža dolaze na ta velika natjecanja.
Marko Tomas bio je primjer igrača koji se odazivao premda s reprezentacijom nije imao dobrih iskustava. Jer, događalo mu se da bi se ozlijedio na pripremama ili samom natjecanju.
– Meni je to bio gušt. Možda sam jedino 2011. napravio pogrešku što sam došao jer sam bio načet dugačkom sezonom. Tijelo mi je davalo signale da bih možda trebao preskočiti taj Eurobasket i na kraju mi se u drugoj utakmici dogodila teška ozljeda nakon koje je sve krenulo nizbrdo.
Nakon što je igrao 2005. i 2007., reprezentacija Hrvatske bila je zakinuta za njegovo neigranje na čak četiri Eurobasketa.
– Propustio sam Eurobasket 2009. u Poljskoj, dvije godine poslije došao sam u Litvu, ali sam otpao u drugoj utakmici. Uoči EP-a u Sloveniji 2013. otpao sam posljednji dan priprema, a nije me bilo ni 2015.
No, zato je 2007. u Sevilli zabio koš za pobjedu protiv tadašnjih svjetskih prvaka, i domaćina, Španjolaca. Spada li mu taj koš među najdraže u karijeri?
– Sigurno da jest jer je postignut protiv ponajbolje europske reprezentacije svih vremena koju su činili Gasol, Navarro i društvo. U tom trenutku oni su se činili nepobjedivima, a mi smo ih dobili.
Od te iste Španjolske Hrvatska je 2005. izgubila u četvrtfinalu Eurobasketa i to nakon kontroverznog suđenja Talijana Lamonice. Zahvaljujući tome, Španjolci su otišli na SP u Japan i postali svjetski prvaci.
– Nas je dijelila ta jedna sudačka odluka od odlaska na SP. Otkako sam počeo biti biran u krug reprezentativaca, to je bila naša najbolja reprezentacija. Sve je išlo k tome da ćemo napraviti veliki rezultat pa mi se i danas vrti rezultat te utakmice i sudačkih odluka.
Kao igrač, Marko je pečalbario u najjačim europskim nacionalnim ligama, a najviše vremena proveo je u Španjolskoj i Turskoj.
– Španjolska je nešto posebno, ondje kao sportaš osjećaš da si cijenjen, gdje god igrao. Ti su ljudi ludi za sportom. Turska jako puno ulaže u sport, no oni nemaju takvu sportsku kulturu kao Španjolska, ni približno.
Dok je igrao u Ankari, dogodila su se čak tri teroristička napada u glavnom turskom gradu.
– Bila je to jedna od najturbulentnijih godina u Turskoj i u tom je razdoblju poginulo jako puno ljudi pa je košarka bila u drugom planu. Ići na treninge u takvom ambijentu nije bilo ugodno. Već je voziti automobil po gradu izazivalo nelagodu.
Za razliku od njega koji nije imao većih trenerskih ambicija, stariji mu brat Ivan na glasu je kao jedan od najboljih trenera novijeg naraštaja.
– Nije ni on više mladi trener jer se tim poslom bavi već desetak godina. Bez obzira na to što je on zadovoljan sa svojim statusom u Zaboku, vrijeme mu je za neki iskorak.
Rukometaši su svjetsko čudo
Je li vrijeme i za iskorak seniorske reprezentacije bez kojeg nam se košarka neće oporaviti?
– Bez odlaska na velika seniorska natjecanja neće biti ni dodatnog interesa za košarku i prilika za pronalaženje novih talenata. Jer, mladi žele vidjeti rezultate, oni trebaju idole. Pogledajte našu rukometnu reprezentaciju. To je svjetsko čudo. Premda to nisu igrači iz najužeg svjetskog vrha i s velikim ulogama u najjačim svjetskim klubovima, oni imaju silan borbeni duh i zajedništvo.
A idoli su ovog trenutka svi u inozemstvu, počevši s NBA ligom u kojoj igra i Tomasov laureat.
– Ivica Zubac dominantan je igrač u NBA reketuu, koji sjajno kontrolira. Osim toga, ne troši puno lopti, a efikasan je. Momčad Clippersa s njim i bez njega nije bila ista. Vjerojatno će tako biti i u Indiani. Hezonja je pak naš najpolivalentniji igrač koji može igrati tri pozicije. Pogađa velike šutove, ne bježi od lopte, a u reprezentaciji daje sve od sebe. Ima mentalitet pobjednika.
Među preostalom trojicom dvojica su "Španjolaca" i jedan NBA-ovac.
– Iako već godinama ne igra za reprezentaciju, Ante Tomić za mene je jedan od naših najboljih igrača. Iznimno je inteligentan i gušt ga je gledati u njegovu Joventutu, naročito u tandemu s bekom Rubijem. Ante gubi vrlo malo lopti i ima maksimalan učinak po posjedu. Luka Božić pokazuje da je jako bitan igrač svoje momčadi u najjačoj europskoj nacionalnoj ligi. I jako je bitan igrač za reprezentaciju, kao krilni igrač jako dobro igra leđima košu. Za Matkovića se nadam da će opstati i u NBA ligi, a ako ne zasigurno ga čeka svijetla budućnost u nekom od najjačih europskih klubova.
Tomasova petorica
1. Ivica Zubac (LA Clippers) 10
2. Mario Hezonja (Real Madrid) 7
3. Ante Tomić (Joventut) 5
4. Luka Božić (Lleida/Granada) 3
5. Karlo Matković (Lleida/Granada) 1
NAPOMENA: Hrvatskog košarkaša godine za kalendarsku 2025. biraju bivši igrači i treneri