Hrvatska nogometna reprezentacije jučer se okupila u Rijeci gdje će odraditi mini-pripreme a sljedeća dva kvalifikacijska susreta za SP. Najprije protiv Gibraltara 5. lipnja u Portugalu, a četiri dana kasnije s Češkom u Osijeku. O toj, ali nekim drugim temama, popričao sam s bivšim reprezentativcem Juricom Vranješom.
Počeli smo s dojmovima nakon završnice domaćeg prvenstva.
- Naglasio bih kako je ovo najprije uspjeh Damira Miškovića, bez imalo namjere da umanjim značaj Radomira Đalovića. Isto tako, Mišković je jedan od onih predsjednika koji najviše šanse daju domaćim trenerima, izuzmemo li Cosmija ili Keka koji razumije ovo podneblje i filozofiju. Prije osam godina bio je to Kekov uspjeh, a ovo je Miškovićev. On je stao iza Đalovića i dao mu šansu kada su svi naši najbolji klubovi dovodili strane trenere i direktore. To se nije pokazalo dobrim, ne znam kome je to uopće palo na pamet. Pa, imamo mi dobre trenere kojima smo dali šansu ali smo ih nelogično potjerali. Poput Sergeja Jakirovića ili Nenada Bjelice koji je odličan trener. Bio je Bundesligi, u turskoj, a tamo ne možeš otići ako nemaš kvalitetu. Mišković je svima pokazao kako se treba raditi u hrvatskim okvirima. Naša liga je razvojna i tu nema što tražiti niti jedan stranac, posebice trener, jer imamo odlične domaće trenere. Primjerice, Nikica Jelavić je dvije godine za redom osvojio duplu krunu, pa zašto ne bi dobio šansu. Pa Mario Budimir radio je odličan posao, a u nekim drugim sustavima, nakon onog juniorskog finala Lige prvaka, dobio bi posao s prvom momčadi. Iz te generacije samo se afirmirao Luka Vušković - počeo je Vranješ.
Što očekujete od sljedeće reprezentativne akcije?
- Kao i uvijek do sada, izbornik Zlatko Dalić odlično vodi reprezentaciju, uvijek je znao odabrati prave igrače i nije se nikada libio pozvati mladog igrača. Sada je to Vušković, a na širem popisu i vratar Karlo Letica. Izbornik, dakle, gleda zasluge. Uvijek ima tri-četiri igrača iz domaće lige. Zadnjih nekoliko godina brinuo je o hrvatskom ligaškom nogometu.
Kada već spominjete, je li možda u ovoj akciji bilo mjesta za još pokojeg igrača Rijeke, s obzirom na to da su osvojili dvostruku krunu?
- Toni Fruk je zadnje dvije godine igrač koji nosi Rijeku po brojkama. No, igrački je ispred njega Niko Janković jer je iznimno važan za igru Rijeke. Ne zaboravimo, on igra veznog, odnosno, wingera, gdje smo popunjeni jako dobrim igračima. Imamo igrače poput Ivana Perišića koji zaslužuje biti tu da i ne igra tako dobro.
Sada Perišić ispada kao ključna Hajdukova pogreška?
- Oni najbolje znaju gdje je nastao kratki spoj. Perišić je pravi profesionalac, baš kao i vjerujem Gennaro Gattuso. Očito je bila iskrica koja je otišla u krivom smjeru. Predsjednik ili sportski direktor trebali su to amortizirati...
Kada govorimo o reprezentativnom potencijalu, kako vam se čini naš ligaški proizvod, odnosno, dajemo li mladim igračima dovoljno prilike?
- Zadnjih godina intenzivno pratim mlade igrače. Do generacije 1998. godine, Brekalo, Sosa, Kalajica… svake smo godine izbacivali dobre igrače. Nakon toga uslijedila je velika suša, a onda nam se pojave Gvardiol ili Vušković. Dakle, top-talenti nam dolaze svake tri-četiri godine. Odnosno, događa nam se rupa u tri-četiri godine.
Što bi trebalo promijeniti da to promijenimo kako bi reprezentacija u budućnosti profitirala?
- Najveća glupost bila je ukidanje drugih momčadi. Jako puno igrača afirmiralo se kroz taj filter iz kojeg su izašli, primjerice, Šutalo i Gvardiol. Čini mi se da je taj sustav Dinamu svojedobno donio više profita nego prva momčad. Ne zaboravimo Olma. Mladim igračima treba prijelazna faza. Mi nismo brza nacija, nemamo takav genetski kod. Nemamo brzog igrača niti u jednoj selekciji i to bi nam moglo predstavljati problem. Nogomet je otišao u tom smjeru. Manchester City ima desetoricu najboljih na svijetu i nitko im ne može pomoći osim igrača kao što su Mbappe ili Vinicius jer su brži od ostalih.
Kada govorimo o brzini, Franjo Ivanović spada u tu kategoriju?
- On je kopija Ivice Olića. Moćan i brz. Zabio je 16 pogodaka, osvojio naslov prvaka. On bi mogao biti taj.
Što je to u belgijskoj ligi da je tako idealna stepenica sa srednje razine na višu?
- Liga je bolja od naše i idealan poligon za međukorak. To je ono što našim klincima najčešće nedostaje. Ivanović će sada otići iz Belgije za deset i više milijuna eura.
Luka Vušković isto tako strelovito brzo raste u europskim razmjerima?
- Znam ga od 15. godine. Tražio ga je Slazburg, no nisu imali novca za njega. Najavio sam im da će sigurno igrati u reprezentaciji i da je, neću kazati, kopija Joška Gvardiola. Naravno, on sa 17 godina sigurno ima svoje nedostatke. No, uparite li ga s nekim svjetskim stoperom, primjerice, Gvardiolom, vidjet ćete koliko je dobar. Njih dvojicu vidim kao standardni stoperski par sljedećih 12-14 godina. Samo budu li zdravi. Dapače, vidim ih kao najbolji stoperski par Europe.
Ima li se što dodati oko našeg Luke Modrića?
- Igrao sam s Lukom u reprezentaciji. Pamtimo one stare velike zvijezde, poput Raula ili Zidanea. Ne sjećam se da je niti jedan imao takav oproštaj i da je Florentino Perez plakao zbog nekog igrača kao što je to bio slučaj s Lukom. Raulu, koji je na kraju karijere bio najveći Realov igrač, dali su cvijeće i otišao je u Schalke. Igrao sam nogomet na nekoj razini u dobrim klubovima, ali ovo što je Luka napravio je kraj svijeta za svakog nogometaša.
Kako će se na kraju ta priča raspletsti, traže ga svi i što je najlogičniji menadžerski i financijski potez?
- Za godinu dana je SP i sigurno mu je san igrati tamo. Još jednim bi se rekordom upisao u povijesne knjige.