Bjeloruska tenisačica Arina Sabalenka, trenutno prva igračica svijeta, u iskrenom je intervjuu za časopis Vogue otkrila detalje svog trnovitog puta do vrha. Prisjetila se teških početaka kada su je mnogi otpisivali zbog stila igre, upućujući joj brutalne kritike koje bi mnoge slomile. "Mnogi treneri su mi govorili da sam glupa, da je jedino što znam snažno udariti lopticu i da zbog toga nikada neću ući u Top 100", izjavila je Sabalenka. Takve riječi duboko su je pogađale, no istovremeno su joj davale snagu da dokaže suprotno. Izdvojila je figuru poduzetnika Alexandera Shakutina kao ključnu osobu koja joj je pružila podršku kada su joj drugi okretali leđa. "On je bio taj koji je uistinu vjerovao u mene. Bilo je mnogo onih koji su vjerovali, ali on mi je pomogao najviše", naglasila je, prisjećajući se razdoblja kada je sumnjala u sebe pod teretom negativnih komentara.
Njezin put nije bio lak ni izvan terena. Otkrila je kako je njezina obitelj prolazila kroz teške financijske probleme, no njezin otac, koji ju je i usmjerio na tenis, bio je njezin najveći oslonac. "U Bjelorusiji su najpopularniji sportovi hokej na ledu i tenis. Moj otac je za mene izabrao tenis. Bili smo bogati do moje trinaeste godine, a onda je otac naišao na poteškoće, brojne prepreke. Vidjela sam ga kako se bori, ali uvijek bi se iznova podigao", ispričala je. Iako su roditelji pokušavali sakriti probleme od nje, osjećala je teret situacije. "Roditelji misle da djeca ne znaju takve stvari, ali mi sve znamo. Unatoč svemu, otac mi je uvijek govorio: 'Ako ti se ne sviđa, ako želiš odustati, samo reci. Ne tjeramo te ni na što'. S devet godina skoro sam odustala, ali vidjela sam koliko je ponosan na mene i nisam ga htjela razočarati. Tada sam se zaljubila u sport više nego ikad prije."
Sabalenka je poznata po svom temperamentu, a priznaje kako joj je on često znao stvoriti probleme, ali i pomoći da se vrati u meč. Emocionalni ispadi, poput bacanja reketa ili vikanja, dio su njezine natjecateljske prirode. "Morate prihvatiti da ljudi griješe, a ja sam to činila mnogo puta. Sada shvaćam da je u redu baciti reket, vikati, izgubiti živce ako osjećate da previše toga potiskujete. Ponekad se samo trebate ispuhati, isprazniti i ponovno biti spremni za igru. Možda izvana izgleda ružno i užasno, ali meni je to potrebno da bih zadržala koncentraciju", objasnila je svoj pristup, dodajući kako na najvišoj razini sporta jednostavno nije prihvatljivo pomiriti se s porazom.
Osim pritiska na terenu, nosi se i s ogromnom količinom mržnje na društvenim mrežama, uključujući i izravne prijetnje smrću. "Iako pokazuješ puno ljubavi i imaš puno uspjeha, uvijek će postojati ljudi koji te osuđuju zbog izgleda, gesta, nacionalnosti, privatnog života... Ponekad vidim nasumične komentare i pitam svog agenta: 'Zar me ljudi stvarno toliko mrze?' A onda na stadionu osjetim ogromnu podršku i shvatim da je na internetu malo ljudi, ali stvaraju zaglušujuću buku. Najgore je kada vidite profil s fotografijom sretne obitelji, žene s troje djece, a onda vam ta ista osoba šalje poruke poput 'Želim da umreš, da ti obitelj dobije rak, ti si kurva'. Tada pomislite: 'Nešto stvarno nije u redu s ovim planetom'."
Situacija se dodatno zakomplicirala zbog rata u Ukrajini, zbog čega se našla na udaru kritika i osuda. Posebno teško joj je pao odnos s ukrajinskim tenisačicama koje se odbijaju rukovati s njom. "Poštujem stav ukrajinskih tenisačica. Znam da to nije ništa osobno, već da šalju poruku. Ali bilo je teško nositi se s količinom mržnje koju sam dobila od ljudi s toura. Jedan trener se naljutio na mene govoreći da sam ja ta koja baca bombe. Naravno da želim mir za sve, ne želim da se ovaj rat događa", rekla je Sabalenka, dodajući kako bi sport trebao biti platforma koja spaja ljude. "Dugo smo Ukrajinci i Bjelorusi bili kao braća. A sada je između nas ogroman zid za koji ne znam hoće li ikada nestati."
Kao da sve to nije bilo dovoljno, u ožujku ove godine doživjela je nezamislivu osobnu tragediju kada je preminuo njezin tadašnji partner, hokejaš Konstantin Kolcov. "Kada mi je policajac priopćio vijest o njegovoj smrti, svađala sam se s njim, nisam to mogla prihvatiti. Ne znam postoji li neki klišej o tome kako bi netko trebao tugovati. Osjećam da u ovoj situaciji nema ispravnog ni pogrešnog. Svi trebamo različite stvari, a za mene je povratak na posao bio jedina opcija", rekla je Sabalenka, dodavši s težinom: "Imam 26 godina, ali ponekad mislim da sam u životu imala sve što se može zamisliti."
Ispovijest Arine Sabalenke dio je šireg, globalnog trenda u kojem vrhunski sportaši sve otvorenije govore o problemima s mentalnim zdravljem. Priče gimnastičarke Simone Biles i tenisačice Naomi Osake pomogle su u smanjenju stigme i pokazale da su i najveći šampioni samo ljudi sa svojim slabostima i borbama. Iskustvo bjeloruske tenisačice podsjetnik je na ogroman psihološki pritisak kojem su sportaši izloženi od najranije dobi. Stručnjaci upozoravaju da verbalno zlostavljanje od strane trenera ili roditelja može ostaviti trajne posljedice na samopouzdanje i mentalno zdravlje mladih sportaša. Kao odgovor na sve veću prepoznatljivost ovog problema, pokrenute su brojne inicijative za zaštitu sportaša, poput projekta "GUARD - Safeguarding Children in Sport" i nacionalnih kampanja koje potiču stvaranje sigurnijeg okruženja u sportu. Priče poput one Arine Sabalenke služe kao snažan podsjetnik na važnost podrške i razumijevanja na putu do sportskog uspjeha.
pa mozes biti i prva na svijetu i glupa...ide to nekima dosta dobro..