Dugo je Goran Vlaović držao drugo mjesto najboljih strijelaca HNL-a s 29 pogodaka, ispred njega bio je samo Eduardo. No Vlaović je sad pao na treće mjesto, prestigao ga je Dion Drena Beljo s dva pogotka više u ligi, ali to nije rastužilo strijelca nekoliko legendarnih pogodaka za našu reprezentaciju. Vlaović je dugo bio zagovornik promjena u Dinamu, sad ih je doživio, sad radi u svom klubu i može uživati i u plodovima rada novog Dinama.
Završila je sezona u Dinamu, kako ste je vi doživjeli, jeste li zadovoljni ostvarenim?
- Mislim da nema ikoga tko nije zadovoljan, pa zašto bih ja bio iznimka. Pogotovo za ljude koji su u posljednje vrijeme došli u klub ovo je fantastična sezona jer čak i nije bilo realno očekivati ovakve rezultate nakon silnih promjena koje su se dogodile. Tu mislim i na ljude u klubu, prvoj momčadi i u akademiji. Ostvareni rezultati veliko su zadovoljstvo, ali i dodatna odgovornost i obveza da se ovako nastavi i dalje, odnosno s ovim programom i vizijom napravi Dinamo što uspješnijim klubom.
Osvojena je dvostruka kruna, no velika pobjeda je i rekordan broj članova (više od 60.000) i povratak navijača na tribine. Kako ste doživjeli atmosferu na toj posljednjoj utakmici sezone?
- S obzirom na to da sam 2004. završio nogometnu karijeru i da sam onda idućih 20-ak godina svjedočio rascjepu Dinamovih navijača i samoga kluba, normalno da me ovo što se sada događa na tribinama i oko Dinama jako raduje. Ogromna je to razlika od onoga što je bilo sve ove godine kada se klub odvojio od svojih navijača, grada, ali i cjelokupnog društva. Dolazilo mi je sada dosta nogometnih ljudi iz inozemstva, nogometnih prijatelja, i svi su bili oduševljeni prije svega navijanjem na sjeveru i dečkima koji su pratili Dinamo tijekom ove sezone, i to je najbolji i najobjektivniji pokazatelj pozitivnih promjena. Dinamo je klub svojih navijača, a navijači to sada pokazuju i svojim članstvom, i vidim jako lijepu budućnost kluba zbog te sinergije s navijačima.
Dugo ste bili dio borbe, odnosno ekipe koja je zazivala promjene u Dinamu i promjene u hrvatskom nogometu. Jeste li zbog toga posebno emotivno doživjeli ovaj povratak Dinama navijačima, narodu?
- Kad su se dečki organizirali, Marić, Šimić, Šokota kontaktirali su me i od početka sam im dao podršku, bio sam povezan s njima i željan promjena jer smo držali da ovaj klub pripada svima. To se sad i dogodilo. Uvijek mora biti netko tko će upravljati klubom, drukčije ne može, ali svi ostali ne smijemo imati osjećaj da to nije naš klub.
Eto vas sad u tom novom Dinamu. Što je vaš posao u Dinamu, koja su vam točna zaduženja?
- Službeni naziv je sportski koordinator. Fokus mog posla je Dinamova akademija, pomoć i suradnja s Albertom Capellasom, koji je direktor akademije, a onda u cijelom sportskom sektoru dosta nas surađuje, pokušavamo svaku stvar napraviti stručno i pomoći da klub ide naprijed. Ima jako puno posla i to me raduje, svaki dan je zanimljiv, a najteže mi je kada moram ovako objašnjavati što sve radim pa se nadam da nakon ovog intervjua to više neću morati, ha-ha-ha.
Koliko je to zahtjevnije ili lakše od dana kad ste igrali nogomet?
- Ovo je puno zahtjevnije, kad sam prestajao igrati, znao sam da je trenerski posao puno zahtjevniji od igranja, a ovo što sad ovdje radim, neusporedivo je s igranjem, koliko toga treba koordinirati, koliko je to momčadi, trenera, ogroman je broj sastanaka u sportskom sektoru, razgovora, donošenja odluka i naravno da je to puno teže. Dan od 24 sata mi je prekratak.
Kakva je suradnja sa Zvonimirom Bobanom, je li strog šef? Koliko vam tu suradnju olakšava činjenica da ste godinama igrali zajedno, to što vam je bio kapetan u reprezentaciji?
- Mi smo kolege s terena. Pri samom spomenu njegova imena, kad se prije godinu dana vratio u Dinamo, rekao sam da je to najbolje što se moglo dogoditi Dinamu. Znam ga iz vremena reprezentacije, ali ga znam i po onome što je poslije radio u nogometu, na najvišim nogometnim funkcijama u Fifi, Uefi, Milanu… Nedvojbeno je da takva osoba treba Dinamu, a kad smo počeli surađivati, shvatio sam da se poklapaju naše vizije Dinama.
Kažete da ste najviše okupirani nogometnom školom, eto i tu je krenulo puno bolje, juniori su osvojili dvostruku krunu, kadeti prvenstvo, pioniri kup. Vratili ste dominaciju u omladinskim kategorijama.
- Iskreno, sve to ove prve godine nismo očekivali. Imamo više ciljeva, ali glavni je i osnovni u omladinskom pogonu plasirati igrače za prvu momčad, ali tako da su spremni za igranje u prvoj momčadi. Razvojna komponenta akademije ono je što nas najviše zanima. To je ključ koji je u bližoj prošlosti nedostajao i na tome najviše radimo. Sigurno je da će nam trebati vremena i rezultat nam nije bio primaran, ali dogodio se i to je super. To je samo znak da imamo iznimnu kvalitetu u svojoj školi i da su svi, treneri, igrači i sve osoblje, prihvatili ovo što radimo.
Pa dobro, ima li talenata za prvu momčad?
- Naravno da ima, bilo je i prije, bit će ih i sada. Treba ih pripremiti za prvu momčad i da igrač koji u nju dođe, tamo i ostane.
Kako to da je Anđelo Šutalo, navodno vrlo perspektivan igrač, odlučio otići iz Dinama?
- To je njegova odluka, mi smo mu ponudili ugovor, on se odlučio za nešto drugo. A zašto? To treba pitati njega, no događat će se takve stvari, kao i kad mi dovedemo igrača iz nekog drugog kluba. To su odluke pojedinaca, znam da je dobio ponuđeni ugovor jer sam bio u tim razgovorima, ali uvažavam njegovu odluku i želim mu svu sreću.
Je li Dinamo 'zakapario' pojačanja osim Radeljića i Oršića?
- Radi se na tome punom parom, bit ćete na vrijeme obaviješteni kad se nešto dogodi, tako je bilo i prošlog ljeta, kad je bilo puno više posla.
Koliko pojačanja planirate dovesti do početka sezone i na kojim pozicijama?
- Ne bih o tome govorio, više sam koncentriran na omladinski pogon, kod ovih stvari oko prve momčadi sudjelujem s nekim svojim mišljenjem, no to nije u okviru mog posla. Prošao sam dosta toga u Dinamu i u reprezentaciji, u nekim europskim okvirima i pitaju me za mišljenje, no to je posao više ljudi, koji onda i donose zajedničke odluke s jasno podijeljenim odgovornostima.
Je li ulazak u Ligu prvaka primarni cilj?
- Liga prvaka bila bi dobra, ali ne i nužna. Primarni cilj nakon dvostruke krune treba biti stabiliziranje i momčadi i svih procesa koje smo počeli, da bude što manje padova, kojima smo svjedočili prošle jeseni, i da nastavimo sa stilom koji smo imali ovog proljeća. Liga prvaka je cilj svake momčadi, bilo bi iluzorno kada klub kao Dinamo ne bi imao taj cilj.
A onda bi i klupska blagajna lakše 'disala'…
- Naravno, ali više je tu konkretnih stvari, to je za naše igrače najveći mogući izlog, pa onda taj nagradni fond, sve to svakom klubu daje višu razinu. Iako, kažem, ni za to ona nije nužna…
Bliži nam se Svjetsko prvenstvo, kakva su vaša očekivanja od naše reprezentacije?
- Još o tome nisam stigao razmišljati, tek smo završili sezonu u Dinamu i tu juniorsku priču. S reprezentacijom ćemo vidjeti, ne znam kakvi će biti, kakvi će biti igrači koji se vraćaju nakon ozljeda, kako će biti s onima koji imaju nekakve sitne ozljede. No, generalno, postoji zadovoljstvo što smo se ponovno plasirali na veliko natjecanje, a vidimo da ima izuzetno kvalitetnih reprezentacija koje nisu na SP-u. Prolazak skupine za mene je cilj kojem naša reprezentacija treba težiti, a sve nakon toga je bonus i sve je moguće. Ostvari li reprezentacija rezultate kao na prošlim svjetskim prvenstvima, znat ćemo to cijeniti i ponovno proslaviti.
Kad biste morali izdvojiti jednu reprezentaciju kao favorita za naslov, koja bi to bila?
- U ovom trenutku to mi je Francuska, po onome što sam malo uspio vidjeti na prijateljskim utakmicama i kad sam tu pospajao sve igrače koje sam vidio kroz Ligu prvaka. Dojam je da su najkompletnija reprezentacija, oni nemaju slabo mjesto ni u prvih 11, ni među onima na klupi, pa čak i među onima koji neće biti na Svjetskom prvenstvu.
Kako je kao igrač biti na tako velikom natjecanju, a bili ste na Euru i dva SP-a, kako ste se osjećali na našem prvom velikom natjecanju, na Euru u Engleskoj?
- To je fantastičan osjećaj, svi stadioni bili su puni, sva ta događanja oko reprezentacije, mediji koji su oko tebe, ti si dio toga i svakom igraču to je velika stvar i nevjerojatan doživljaj i iskustvo.
Ne možemo zaboraviti prvi gol naše reprezentacije na velikom natjecanju, kad ste zabili za pobjedu nad Turskom.
- Ha-ha, pa ne mogu ni ja zaboraviti. Definitivno je to najvažniji gol u mojoj karijeri. Bio je to dosta specifičan gol, puno sam puta o tome govorio, sad je od toga prošlo već 30 godina. Bila je to akcija koja je trajala, nije da sam samo u šesnaestercu dodirnuo jednu loptu. Nevjerojatno je koliko mladih ljudi zna za taj gol, a tada nisu bili ni rođeni, no negdje su ga vidjeli. I tu tek dobiva na vrijednosti taj gol, prvi gol i pobjeda na velikim natjecanjima.
Zabili ste i na SP-u, u kultnom četvrtfinalu 1998. godine, u utakmici protiv Njemačke. Kakva su vam sjećanja na tu utakmicu?
- To Svjetsko prvenstvo bilo je fantastično, prva medalja naše reprezentacije... Rano smo došli do medalje, to nam je bilo tek drugo veliko natjecanje, u ona vremena to je izgledalo nepojmljivo. Svi se sjećamo veselja, sreće našeg naroda. No meni je sve to u polumagli, sve mi još uvijek djeluje nekako nestvarno, kao da je bio san.
Ta utakmica s Njemačkom baš je bila kao san…
- Te se utakmice možda najviše sjećam, na nju smo svi bili najviše koncentrirani, a ona se i danas najviše provlači i kroz medije.
Bila je to slatka osveta za poraz u Engleskoj.
- Je. Na određen način malo smo i nepravedno ispali od Njemačke 1996. godine, u utakmici u kojoj smo bili barem ravnopravni, ako ne i bolji. I onda smo 1998. igrali protiv Nijemaca, koji su opet bili strašno jaki i, po meni, bili smo podređeni, a završilo je 3:0 za nas. Svi smo bili svjesni koliko smo patili u toj utakmici, krvarili da je dobijemo. Netko kaže dobili smo 3:0, 'razvalili' smo ih, a na terenu to nije bilo tako.
Vratimo se opet na aktualna zbivanja. Bili ste golgeter, kako ocjenjujete sezonu napadača Dinama koji je oduševio ove sezone, Diona Drene Belje?
- U startu smo od njega puno očekivali, ali, iskreno, nismo mislili da će se ovo dogoditi. Ne da nismo vjerovali, ali nismo bili sigurni da se može dogoditi da zabije toliko golova. I to odmah u svojoj prvoj sezoni…
Prestigao je vaših 29 prvenstvenih golova i zaustavio se na brojci 31, jeste li ljutiti što vas je prestigao?
- Ljutit sam, ali zato što nije prestigao i Eduardova 34 pogotka, ha-ha. I to sam mu poželio za sljedeću sezonu. Beljina sezona bila je fantastična, u prvom dijelu sezone bio je u promjenjivoj formi, kao i cijela momčad, imao je period kad mu lopta nije htjela u gol. Dođe takav period kod napadača, ali zato mu je proljetni dio sezone bio nevjerojatan, ispunio je sve naše želje i snove.
Mislite li da je nepravedno što je izostavljen s popisa za SP?
- Više je tu faktora, postoje i drugi igrači. Je li nepravedno? Ako je prvi strijelac lige, ako je dao toliko golova, ne samo u prvenstvu nego i u kupu, ali i u Europi, mislim da je trebao na SP. Osobno mi je žao što nije na Svjetskom prvenstvu jer mislim da zaslužuje, ali neminovno je da je on budućnost naše reprezentacije i to će se pokazati. Uz njega, budućnost reprezentacije je i Luka Stojković. Oko njih dvojice bilo je najviše polemika, ali njihovo vrijeme sigurno dolazi.
U reprezentaciji su samo dva igrača iz HNL-a, Livi i Fruk? Mislite li da je to premalo, s obzirom na to da je u vaše vrijeme bilo i po 10-ak HNL igrača u reprezentaciji?
- Naravno da je malo da HNL ima samo dva igrača u reprezentaciji jer liga se dignula, sve je zanimljivija iako je Dinamo s velikom prednosti osvojio naslov prvaka i bilo bi dobro da ima više igrača u reprezentaciji. No izbornik Dalić već je dulje na toj poziciji i ima svoj način rada. Moramo prihvatiti odluke izbornika, pa on je izbornik, a ne mi svi ostali iako svi mislimo da smo sposobni biti izbornici. Ne mogu ni za jednog igrača koji je na popisu reći da ne zaslužuje biti tamo. Vidljivo je da nije lako upasti u reprezentaciju, a ako držiš razinu igara u klubu, onda u reprezentaciji i ostaješ. Dakle, da bi netko ušao, taj stvarno mora biti odličan ili da se, ne daj, Bože, dogode nekakve ozljede – zaključio je Goran Vlaović.
Možda bi se za Diona i našlo mjesta ,ali za onog drugog nikako. Moj bi izbor bio Mišić.