'Došao sam da bih gledao Lea Messija, vidio sam drugog igrača. Luku Modrića'

Legendarni novinar Zvonimir Magdić Amigo veliki je poštovatelj južnoameričkog nogometa. Nikad mu nije važno tko je pobijedio, nego je gledao potez, vic i zato je najviše volio Argentince i Brazilce. Te 2006. otišao je u Basel da bi vidio čudo od djeteta, omalenog gauča iz Barcelone. Čuo je da postoji neki Leo Messi i da će biti najbolji igrač kontinenta i nije mu bilo teško otići u Švicarsku i pogledati tog dečka u susretu Hrvatske i Argentine. Nakon utakmice pričali smo o 3:2 našoj pobjedi nad gaučima.

- Došao sam gledati Messija, a vidio sam drugog igrača: Modrića - rekao je Amigo. Da, vidio je da taj mali plavi ima nešto posebno i bio je u pravu, to se pokazuje i danas kad je bivši igrač Dinama neizostavni igrači madridskog Reala. U hladnom i vjetrovitom Baselu fotoreporter i vaš novinar odlučili su otići do hotela Argentinaca. Iako se obično u hotele takvih momčadi ne može ni kroz ulaz za poslugu, taj put nitko nas ništa nije pitao. Priključili smo se lovcima na autograme na prvom katu hotela ne bismo li ugrabili neku ekskluzivu. I kako je koji igrač Argentine s ručka odlazio do lifta, oni su radili "sačekušu", tražili autograme, slikali se s igračima. Stali smo tamo, kad je došao prvo Hernan Crespo. Znao je engleski, ali nije želio razgovarati kad je shvatio da smo novinari. Ponudio je samo fotografiranje. I to je nešto. A onda je došao Messi... Kad je vidio da se slikamo s Crespom, koji je tada bio velika zvijezda, a Messi početnik u reprezentaciji, sam je prišao u poziciju za fotografiranje misleći da je to naša želja. Bio je spreman i pričati, ali nije znao ni engleski, ni njemački, ni francuski, tako da je želja za intervjuom propala. No, danas potpisniku ovih redaka i sama fotografija s Messijem mnogo znači - rekao nam je Magdić u uvodu velikog intervjua iz 2014. godine.

Kako bilo, na terenu je Messi zabio Hrvatskoj, ali daleko više pokazao je naš Luka Modrić. Luka je tada gotovo slučajno ušao u sastav naše reprezentacije, izbornik Zlatko Kranjčar uvrstio ga je u početnu postavu.

– Robert Kovač se ozlijedio pa smo odlučili Tudora povući u zadnju liniju, a Modrića ubaciti u vatru. Riskirali smo s njim, ali to su takve utakmice u kojima možeš dati priliku igračima u kojima nešto vidiš – priča Tomislav Ivković koji je tada bio pomoćnik našeg izbornika Zlatka Kranjčara i odmah dodao:

– Samo nemojte o usporedbi Messija i Modrića, od takvih mi je stvari, kao treneru, zlo. Čak je i njihova karijera išla drukčije. Messi je odmah bio zvijezda, a Luka je karijeru gradio uobičajeno, postupno. Od Dinama, preko Tottenhama do Reala, do vrha vrhova. I to je napravio zato što ima karakter. Znate, vidio sam puno igrača s talentom, ali karakter, ili kako se to kaže "personality", to je ključ, to je ono što Luka ima.

Ostali smo neozbiljni, koga bi u svojoj momčadi radije Ivković?

– Deplasirano, ali zašto ne oba, ne "smetaju" jedan drugome. Samo da znate, ja od Luke tek očekujem da pokaže najbolje, da dođe do vrhunca, on to još nije postigao.

Pa kako nije, nezamjenjiv je u Realu, proglašen je najboljim defenzivnim veznim Primere, osvojio je Ligu prvaka...

– Nema veze, Luka treba postati gazda, a on to može, i Reala i reprezentacije, on mora voditi našu reprezentaciju, on mora biti veliki gazda.

Jeste li te 2006. čuli za Messija?

– Naravno da jesmo, pa cijeli svijet je brujio o tome neviđenom talentu, cijeli svijet je imao glavobolju zbog njega, iako tada nije bio na vrhuncu. Danas je čudo, a Luka ide svojim putom i može postati takvo čudo. Ne na isti način jer nisu isti igrači, ali mene strašno intrigira hoće li postati ono što očekujem od njega: glavni igrač Reala i glavni igrač reprezentacije – zaključio je Ivković.

Na SP-u 2006. Luka Modrić nije se mnogo naigrao, u dvije utakmice (s Japanom i Australijom) manje od ukupno pola sata, ali brzo je postao ključni igrač. Cico ga je prepoznao, a Slaven Bilić potpuno gurnuo u vatru. Dobio je ključnu ulogu i drži je i danas. Baš kao i Messi u Argentini. Dobro, on je još uvijek dimenzija više, on je projekt u koji se ulagalo otkad je bio klinac, kojem se sve napravilo na najvišoj svjetskoj razini da bi postao to što danas jest, da bi uzimao zlatne kopačke i zlatne lopte, iza sebe ima i PR koji Luka nema. Niti će ga ikad imati jer on je drukčiji tip. Modrić je išao svojim karakterom, povučen pa i stidljiv, s PR-om kakav mu je mogao u našim okvirima omogućiti samo Zdravko Mamić i Dinamo. I transfer od 24 milijuna eura još dugo iz Hrvatske nitko neće srušiti. Doduše, danas bi Real prodao Luku za daleko više. Kad bi se to dogodilo, onda bi cijena bila blizu Messijeve.

No, ta 2006. ostat će uvijek u sjećanju, 3:2 pobjeda nad Argentinom, opravdanja i znojenja njihova izbornika Joséa Pékermana zbog neočekivanog i šokantnog poraza od Hrvatske i "cvjetanje" našeg Cice Kranjčara nakon te velike pobjede koja je došla pogocima Klasnića, Srne i Darija Šimića s jedne te prvijenca Messija za Argentinu i Carlosa Téveza s druge strane. Bilo je, rekosmo, hladno u Baselu, ali neugodni sjeverac trijumfom su izbrisali Modrić i naši kockasti.