Jednoj nestvarnoj eri došao je kraj – Zlatko Dalić više nije hrvatski izbornik. Tek ćemo u idućim godinama shvatiti veličanstvenost tih uspjeha, jer Dalićevi vatreni toliko su nas naviknuli na uspjehe da smo ih počeli doživljavati kao nešto normalno. A oni su bili sve samo ne normalni jer Dalić je u devet godina na klupi s malom Hrvatskom osvojio dvije svjetske medalje, srebrnu i brončanu, pridodavši tome i srebro iz Lige nacija. Gledali su nam u tih devet godina u leđa velikani poput Brazila, Engleske, Njemačke, Nizozemske, Španjolske, Belgije...
Zlatko Dalić neosporno je najveći hrvatski izbornik u povijesti, trener koji je imao devetogodišnji kontinuitet uspjeha, izborivši svih pet velikih natjecanja, no iza njega ostat će puno više od tih sjajnih rezultata. Za početak, ostat će činjenica da je kult reprezentacije dignuo na najvišu moguću razinu, ali i da je čudesnim uspjesima vatrenih ujedinjavao cijelu Hrvatsku. Vatreni su medaljama na Svjetskim prvenstvima 2018. i 2022. ujedinjavali cijeli naš narod, kad to već godinama nisu uspijevali političari.
Možda je i najveća vrijednost svih tih medalja vatrenih to što su zbog njihovih uspjeha i mladi ljudi počeli živjeti uz domovinu. Dalić i vatreni bili su im putokaz da ništa nije nemoguće. Zbog vatrenih je posljednjih godina Hrvatska često bila zemlja sretnih ljudi, pokazali su svima nama da Hrvatska može biti u svjetskom vrhu, da nam država može biti mjesto uspješnih i sretnih ljudi.
Dalić je pak svim budućim izbornicima pokazao kako stvoriti cjelinu u kojoj će se svaki igrač, svaki pojedinac, biti spreman žrtvovati za uspjeh Hrvatske. Prvi je to, svojom žrtvom, uvijek pokazivao upravo Dalić, uvijek stavljajući reprezentaciju ispred sebe. A igrači su ga slijedili, prepoznavši u njemu pravog vođu, lidera. I na kraju, do svih je uspjeha došao sam, bez ikakvih protekcija, bez ikakvih veza. Na izborničko mjesto nije došao dekretom kao neki njegovi prethodnici, već je svoje mjesto sam zaslužio. Potom i višestruko dokazao da je zaslužio povjerenje. Odlazi kao najveći u povijesti, ponosan, bez ijedne mrlje na tom izborničkom putu. Odlazi s uspomenama koje će on, ali i milijuni Hrvata nositi cijeli život. I za kraj, odlazi s čudesnom ostavštinom – od Hrvatske je učinio nogometnu velesilu, a pritom ostavio i momčad za budućnost.