Milan Pavelić, gradski “ministar” za sport i mlade, djelovao je vrlo sretnim zbog uspjeha Ciboninih juniora, a kako i ne bi kada samo ovakve stvari opravdavaju velika ulaganja Grada Zagreba u taj klub.
– Ovo je rezultat sustavnog i kvalitetnog rada i nadamo se da će u Ciboni u tome ustrajati.
>> Pogledajte kakvim se poslom bavi košarkaš Hermes Analitice
A jedan takav proizvod ustrajnog rada aktualnog trenera Ivana Jurana, dugogodišnjeg trenera mlađih uzrasta Ante Samca i koordinatora Davora Škare, sigurno je i 18-godišnji kapetan juniora Danko Branković. A premda je i on sa svojih 215 cm već zanimljiv europskih klubovima, i taj dečko zrelo razmišlja o svom razvoju:
– Ti neki moji financijski prihodi sigurno bi dobro došli obitelji, no meni je važniji moj igrački napredak od financijskih iznosa. To sam shvatio i iz primjera nekih drugih prerano otišlih igrača. Prerano izlaženje iz zone razvijanja, odlazak za nekim primamljivijim iznosima, mladom igraču se ne isplati. Bolje mi se ovdje razviti pa tek onda otići na neku višu razinu.
Za momka koji ima sjajan osjećaj i za dijeljenje “banana”, pa mu ne gine nadimak Danko Bananko (po junaku jednog crtića), njegov trener Juran kazuje da je to centar fine ruke i s odličnim osjećajem za dodavanje, a kada svemu tome nadoda i tjelesnu snagu, mogao bi biti dobar centar.
– Premda sam se rodio velik, 58 centimetara dug, nitko nije očekivao da ću ovoliko narasti, a da se nisam bavio košarkom, vjerojatno bih bio prilično nespretan. No no ne bih više volio rasti jer ovo je sasvim dovoljno. Srećom, s 12 godina igrao sam razigravača pa mi je ostao osjećaj za asistenciju i vanjski šut.
Tata Branko silno je ponosan na svoga starijeg sina.
– Ni tata čak nije vjerovao da bih ja s 18 godina mogao biti tu gdje jesam, no ja znam da još moram jako puno raditi, posebice na tome da ojačam jer samo snažan ću moći dominirati u reketu.