U potrazi za nogometašem koji je igrao za oba današnja suparnika, Slaven Belupo i Hajduk, put nas je odveo u – Kotoribu. Tamo smo pronašli nekadašnjeg stasitog prvoligaškog stopera, 42-godišnjeg Igora Gala.
Jeste li vi bili prvi nogometaš koji je iz Slavena bio prešao u Hajduk, pitali smo Gala.
– Ne, nisam. Prvi je bio Dario Brgles 2002. godine. Ja sam u Hajduk prešao iz Slavena u siječnju 2006. godine – kazao nam je Gal, još uvijek aktivan nogometaš.
– Igram u trećeligašu Graničaru iz Kotoribe, tu sam već pet godina. Imam 42 godine, dobro se osjećam i još mogu igrati. Kada osjetim da gubim volju za igranjem, tada ću prestati. Najstariji sam igrač u Graničaru, vjerojatno i u cijeloj ligi. Trenutačno smo šestoplasirani na ljestvici, nemamo ambicije ići u viši rang jer bismo onda morali putovati po cijeloj Hrvatskoj, a to klubu nije u interesu. Naš cilj je biti u zlatnoj sredini i razvijati mlade igrače.
U Hajduk me doveo Erceg
Kako je došlo do vašeg transfera u Hajduk?
– Dogodilo se to na poziv Hajdukova sportskog direktora Tome Ercega. On je tada bio preuzimao tu funkciju, nazvao me i kazao mi da me vidi u prvoj momčadi Hajduka. Moj prvi trener u Hajduku bio je Ivan Gudelj, potom je došao Luka Bonačić, poslije još i Vulić i Pudar. U Hajduku sam proveo nešto manje od dvije godine. Otišao sam iz Hajduka u turski Rizespor kada su se u klub vratili Tudor iz Juventusa i Sablić iz kijevskog Dinama – kaže Gal, pa nastavlja:
– Za mene je dolazak u Hajduk bio odličan potez. U Hajduku sam proveo dvije najbolje godine karijere. Bilo mi je lijepo živjeti u Splitu, osjetiti taj naboj koji prati Hajdukove nastupe. Na žalost, nismo tada osvojili ni jedan trofej, bili smo drugi u prvenstvu jer Dinamo je tada imao možda najjaču momčad u povijesti, s Modrićem, Eduardom, Ćorlukom...
Jeste li danas hajdukovac ili slavenaš?
– To mi je teško reći budući da sam rodom Koprivničanec, Podravac, i Slaven Belupo je moj klub – u njemu sam prošao školu nogometa, napravio prve nogometne korake, ovdje sam dobio priliku igrati za prvi sastav, i zato mi je Slaven u srcu. A, ponavljam, u Hajduku sam proveo dvije najljepše godine. Zato su mi oba kluba jednako draga.
Što vas se najviše dojmilo u Splitu?
– Ozračje na stadionu, pa i u gradu. Čim stupiš nogom u Hajduk, osjetiš da je to veliki klub, pun ambicija. Kad istrčiš na Poljud, osjetiš neki naboj koji te diže, prelijep je to osjećaj. Evo, mi igramo protiv Cibalije doma i imamo dvadeset tisuća ljudi na tribinama, protiv Zagreba 25 tisuća... A kad su derbiji s Dinamom, bude i trideset tisuća ljudi na Poljudu.
Nisam imao neugodnosti
Jeste li na svojoj koži osjetili i negativnu energiju publike, kada Hajduku ne ide?
– Znam kako je to kada te Torcida uzme na zub, tada nije baš ugodno doći u grad, ali na svojoj koži to ni jednom nisam osjetio.
Sviđa li vam se kako Hajduk igra pod Gattusom?
– Gledam svaku utakmicu i teško mi se odlučiti – je li Hajduk toliko dobar da je prvi ili su ostale momčadi lošije. Stvarno se Hajduk dosta muči, ne stvara puno šansi, nije napadački toliko orijentiran, a opet je prvi. Za mene Hajduk nije na dobroj razini, evo bilo je to vidljivo i protiv Šibenika, kada je presudila majstorija Rakitića. Ukratko, momčad koja želi naslov prvaka mora bolje igrati. A mislim da za tu titulu Hajduku ipak nedostaje više kvalitete.
Mislite da onda Hajduk neće izdržati utrku s Rijekom i Dinamom?
– Rano je još govoriti, ima još dosta utakmica, a Hajdukova prednost je njegov raspored: Dinamo i Rijeka dolaze mu u Split. E sad, Hajduk su dosta znale koštati "male" utakmice, prva je sada u Koprivnici, a još kada sam bio igrač Slavena, znalo se da Hajduk ovdje teško prolazi. Ne mogu reći da je ova utakmica ključna, ali sigurno je jako, jako bitna za Hajduk.
Ide li Hajduku na ruku to što slavenaši iza sebe imaju iscrpljujuću utakmicu s Osijekom u Kupu?
– Slaven Belupo možda igra najljepši nogomet i možda je u najboljoj formi od svih prvoligaša. Da, imali su u kratkom razdoblju utakmice s Rijekom i Osijekom, ali imaju oni dosta širine. I mogu sve izdržati. Izvrsno su posloženi u svim linijama i već mjesecima igraju odlično.
Poznajete li dobro Marija Kovačevića?
– Da, igrali smo zajedno u Slavenu Belupu, tamo negdje od 2002. do 2006. godine. Mario je jako dobar, skroman čovjek, ponizan. Usporedio bih ga s Dalićem kada je preuzeo reprezentaciju; ne leti visoko, ne bahati se izjavama, ima jako dobar odnos s igračima, radi svoj posao u tišini i radi ga odlično. Na isti način radio je i u Varaždinu, koji je s Marijem također igrao dobar nogomet. Mario baš ima trenersku žicu, to se najbolje vidi po tome što igrači stoje uz vas, po kemiji koju imaju s trenerom. Sam podatak da je Slaven osvojio najviše bodova u ligi otkad je on trener govori puno. Možeš na kratke staze utakmicu ili dvije dobiti "na nešto", ali za ovo – da si tako kvalitetan u duljem periodu – treba imati znanje – zaključio je Igor Gal, koji će u isto vrijeme dok se u Koprivnici budu nadmetali Slaven Belupo i Hajduk u Kotoribi za Graničar igrati utakmicu protiv Varteksa.
Hajduk igra, pobjeđuje i prvi je na tablici. Kaj non-stop umanjujete njegovu vrijednost. Ak netko ne igra dobro i gubi, onda je to Dinamo!!! 66-godišnja Dinamovka!!!