Bez Hezonje, ali uz odličnog Šarića naši jedva pobijedili niskorangiranu Dansku

Nakon predstave koju će i sami njeni hrvatski akteri nastojati što prije zaboraviti, hrvatska muška košarkaška reprezentacija kroz ušicu igle provukla se protiv 57. reprezentacije svijeta, selekcije Danske (76:79) te je tako s četiri pobjede (4-0) završila pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo

Naročito je za zaborav bila poprilično aljkava prva četvrtina (12:21) no ni završnica nije bila za pohvaliti i da Dario Šarić nije osvojio ključnu loptu i pogodio ključna bacanja sada bismo pričali o novoj rasprodaji ugleda hrvatske reprezentativne košarke.

No, ni ovakva pobjeda zasigurno neće pridonijeti ugledu. Ono što je propovijedao cijelo vrijeme ovog ciklusa, hrvatski izbornik Tomislav Mijatović očito nije uspio postići kod svih svojih izabranika u posljednjoj ovoljetnoj utakmici. A govorio je da se u svakom nastupu mora igrati maksimalno ozbiljno, kao da je finale, da se nikoga ne smije podcjenjivati, no ovaj put se to nije primilo.

Zacijelo potaknuti uvjerljivom opatijskom pobjedom od 29 koševa razlike, naši su u ovu utakmicu ušli odveć ležerno o čemu će vam reći i niz krivih dodavanja kao i pet promašenih slobodnih bacanja u prvoj četvrtini koju su naši izgubili 12:21. A dogodilo se to dobrim dijelom i zahvaljujući ozljedi našeg najboljeg strijelca Marija Hezonje koji je, hvatajući se za stražnju ložu, izašao s parketa nakon šest i pol minuta za koje vrijeme je šutirao iz igre 0-4. A cijeli susret nije bilo pak Jaleena Smitha kojeg je izbornik Mijatović, na zamolbu njegova kluba, oslobodio ove obveze.

I na veliki odmor otišlo se s prednošću domaćina (38:36) no druga dionica pripala je našim košarkašima (24:17) ponajprije zahvaljujući pojačanoj agresivnosti i visokom presingu ali i raspoloženom Karlu Matkoviću koji je na isteku prvog poluvremena zabio osam koševa u nizu.

Matković je prve dvije četvrtine završio s 13 koševa a kapetan Šarić s 15 koševa, šest skokova i dvije asistencije i bilo je poprilično jasno da će ishod ove utakmice najviše ovisiti o njima dvojici. Naročito o tome što će, u nedostatku bekovskih kreacija i Hezonjine individualne vrijednosti, uspjeti iskreirati Šarić.

A Hezonja se nije pojavio na parketu niti nakon velike pauze nakon koje smo došli u prvo vodstvo tricom Nakića (39:38). No, ono je trajalo tek do prvog sljedećeg napada Danaca i trice tamnoputog Dibbe koji je našoj obrani zadavao najviše problema (19 koševa).

Do novog vodstva naši dolaze nakon što je Roko Badžim, jedan od naših boljih šutera, nakon pet uzastopce promašenih šuteva, pogodio tricu za 60:57. Dogodilo se to u fazi igre dok su Šarić i energični, ali i pomalo nervozni, Matković bili na klupi.

Najveće vodstvo do kojeg su naši uspjeli doći u drugom poluvremenu bilo je ono od četiri koša prednosti, u dva navrata (64:60, 75:71), što će reći da smo svjedočili prilično dramatičnoj završnici. A u njoj je, s viškom borbenosti, Radovčić napravio dva nepotrebna prekršaja u prednjem polju za slobodna bacanja domaćina koja su oni pretvarali u koševe. Za razliku od Nakića i Badžima kojima su, na crti za slobodna bacanja, u posljednjoj minuti ruke zadrhtale - srećom samo jednom u dva pokušaja.

Imali su domaćini otvorenu tricu (Engelhardt) za izjednačenje ali su promašili da bi u sljedećem napadu istom igraču ispala lopta koju je spretno zgrabio Šarić i izborio slobodna bacanja. A njih je, deset sekundi prije kraja, oba realizirao.

U tih posljednjih deset sekundi, unatoč prednosti od tri koša, naši su odlučili ne raditi prekršaj za dva slobodna bacanja pa je Andresen, koji je zabio 14 koševa, promašio tricu koja je domaćine mogla odvesti do produžetka.

U ovoj predstavi za zaborav jedino nije bio kapetanski učinak Šarića (30 koševa, 8 skokova, 3 asista), atletski doprinos Matkovića (19 koševa, 7 skokova - 4 napadačka) a jedini dvoznamenkasti još je dio samo Badžim (12 koševa).