Tu negdje oko blagdana Sveta tri kralja, po završetku (ili otkazivanju) sljemenske utrke Svjetskog skijaškog kupa, tradicionalno se vode rasprave o tome treba li Zagrebu Snježna kraljica ili ne. Mnogi se pitaju treba li se najveći hrvatski grad dičiti time da je jedini glavni grad u svijetu ponad kojeg se održava jedna od utrka najelitnijeg natjecanja u alpskom skijanju.
Ako pitate one kojima domaćinstvo najboljim skijašicama (do lani i skijašima) svijeta ne predstavlja ništa i koji nemaju sklonosti prema skijaškom sportu, oni su većinski "protiv", što pokazuju i ankete na portalima. A posebice su tome neskloni oni koji ulaganje u vrhunski sport, pa tako i u organizaciju velikih sportskih natjecanja, smatraju luksuzom, odnosno bacanjem novca koji bi se, običavaju oni reći, mogao bolje iskoristiti.
Utrka je nasljeđe Kostelićevih
Svima njima u prilog ide trend globalnog zatopljenja koji organizatore zagrebačkih utrka dovodi u situacije prenaprezanja, u gotovo nemoguće misije pripremanja snježne staze bez ijedne pahulje prirodnog snijega. No, ako potpuno okrenemo kut gledanja, i to je svojevrsni dokaz onoga što Hrvati, kada se dobro organiziraju, mogu te za to zavrijede komplimente vodećih svjetskih skijašica, pa tako i najveće među njima Mikaele Shiffrin.
A ona je, baš kao i FIS-ov direktor za ženske utrke Peter Gerdol, ustvrdila da nedostatak snijega nikako nije samo Zagrebov problem, već je to problem svih nižih, ali i nekih viših skijališta koji ugrožava cijeli snježni sport kao takav.
Osim nedostatka prirodnog snijega, ono što je još veliki problem sljemenske utrke jest i to što se ona održava u parku prirode i što su svi objekti u ciljnoj ravnini (tribine, sponzorski šatori) montažni i treba ih po završetku natjecanja demontirati, i tako svake godine. A to je nešto s čime tradicionalna skijališta nemaju problema i što ne poskupljuje njihovu organizaciju.
A kad smo već kod cijene, istina je da je ovogodišnje izdanje bilo najskuplje dosad (28,9 milijuna kuna), no nije sve to javni novac. Štoviše, po riječima zagrebačkih organizatora, javnog je novca svega trećina ove svote. Točnije, kako je Grad Zagreb smanjio svoj udio na 2,5 milijuna kuna, povećala ga je država koja je sudjelovala sa 7,5 milijuna kuna, što je dio Vladine podrške organizaciji velikih sportskih natjecanja koja imaju društvenu, ali i korist za javne financije. O tome je, obraćajući se našem listu, ponešto napisao i bivši predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Srećko Ferenčak:
"Na Sljemenu imamo oko 11 milijuna kuna sponzorstava inozemnih tvrtki, što je izravno strano ulaganje u Hrvatsku. Isto tako, imamo i oko 9 milijuna kuna od domaćih komercijalnih tvrtki. Od svake investicije, kroz PDV, poreze, prireze, doprinose na plaće i tako redom, u proračun se vrati oko 40 posto novca. Dakle, ako je proračun utrke oko 30 milijuna kuna, država će od utrke uprihodovati 12 milijuna kuna. Osim toga, mi napunimo dva hotela koje gosti plaćaju sami pa su i tu prihodi za proračun. Izravni prijenos gleda 35 milijuna ljudi i tako dalje..."
Utrka koja se u startu zvala Zlatni medvjed pa je preimenovana u Snježnu kraljicu nedvojbeno je dio nasljeđa Kostelićevih, te neponovljive sportske obitelji kakva nam se možda više nikad neće dogoditi. Jer, govorimo o obitelji koja ima 10 olimpijskih, osam svjetskih medalja, četiri velika i sedam malih Kristalnih globusa. Da nije bilo Janičinih i Ivičinih spektakularnih rezultata, koji su bili čuđenje u sportskom svijetu, ne bi bilo ni utrke u zemlji koja uopće nije skijaška destinacija. I zato je ta utrka jednako čuđenje baš kao što su i dometi Janice i Ivice vođenih genijalnim trenerskim umom svog oca Ante.
Pavlek neće odustati tek tako
S obzirom na trendove globalnog zatopljenja ta će utrka, zacijelo, jednog dana doći svom kraju. I ne samo ta. Uostalom, Maribor je već ostao bez Zlatne lisice pa će tako jednog dana i Zagreb ostati bez Snježne kraljice. A kada će to biti, odlučit će Svjetski skijaški savez (FIS) pa bi bilo mudro i Gradu Zagrebu i Vladi RH da to prepuste svjetskoj asocijaciji koja pod svojim krovom, osim alpskog skijanja, ima i skijaško trčanje, skijaške skokove, nordijsku kombinaciju, slobodno skijanje i daskanje na snijegu. Jer, jedno je kada ti sam od nečega odustaneš, a to je onda znak nemoći, a drugo je kada ti to netko oduzme, što se smatra višom silom.
Dakako, duhovni i fizički pokretač svega Vedran Pavlek, po radnom učinku pravi "buldožer", upotrijebit će sav svoj utjecaj u FIS-u (a on nije mali) da se to skoro ne dogodi. No teoretski je moguće da se to dogodi već i sljedeće godine jer FIS-ova kalendara za sljedeću sezonu još nema. A nastavi li se s ovako toplim zimama, bit će ga ubuduće i sve teže složiti pa se pitamo i koliko smo zapravo daleko od sezone u kojoj će se europske utrke Svjetskog kupa voziti isključivo na ledenjacima i u Skandinaviji.
>> VIDEO: Najbolji grad za život je u našem susjedstvu: Provjerite i zašto je dospio na vrh
Nije mi jasna ova navlakuša s Albancima i Švicarcima, još manje zbog čega bi nam se, primjerice, baš Švicarci rugali. Naime ovih dana baš oni moraju u jedan Gstaad dovoziti snijeg helikopterima jer snijega jednostavno nema. S druge strane, ne čujem ni Švicarce, ni Francuze itd. da traže zatvaranja skijališta u svojim zemljama jer snijega nema. Zagreb sigurno ne živi od skijanja, ali ima golemu besplatnu turističku reklamu svakog siječnja. Hrvatskom skijaškom savezu želim da sačuva ove utrke, a Snježnoj kraljici da se i dalje razvija. Nevjerojatno je da je Hrvatska među 10 najboljih skijaških nacija. A oni bezidejni, koji bi zbog svojih frustracija samo ukidali, trebalo bi podsjetiti na Advent. I tu se pokušalo i uspjelo dosta štete napraviti pa se sad odgovrni ipak vraćaju u rikverc.