Snaga duha!

Od 2001. godine, kad je predsjednik George Bush preuzeo Bijelu kuću, dug američkog stanovništva povećan je sa 8 na 14 trilijuna dolara. U istom razdoblju  štednja je pala sa 6 na 1 posto bruto društvenog proizvoda.

Porast cijena benzina i prehrambenih proizvoda, stope nezaposlenosti i povećana stopa inflacije, sve zajedno snažno utječe na raspoloženje birača, pa su to teme na kojima će se odlučivati za koga glasovati u studenome na američkim predsjedničkim izborima.

Pretjeruju u zastrašivanjima oni analitičari koji tvrde da će terorizam biti jedna od top tema izbora te će građani inzistirati samo na povratku vojnika iz Iraka. Strah od Al-Qa’ide nije onako intenzivan kao što je bio prije četiri godine kad je najavama o mogućnosti novih terorističkih napada na Ameriku sadašnji predsjednik osvojio i drugi mandat.

U Americi se ne živi dobro kao nekada, nesigurnost i briga za egzistenciju muče brojne građane i glasovanje za Baracka Obamu ili Johna McCaina bit će i najbolja anketa kojom će se potvrditi protest zbog nastalog stanja ili pak strah od promjena i igranje na kartu kontinuiteta koju nude republikanci, a to nije ono čemu se narod može unaprijed veseliti.

Američki građani dobro pamte vremena iz svoje bliže prošlosti kad su politički lideri uspjeli mobilizirati cijelu naciju i potaknuti na pozitivno razmišljanje i djelovanje. Tako je bilo kad se na sceni pojavio mladi Kennedy, ali zanimljivo je bilo i stanje duha američkog naroda kad su svi bili složni da brzo treba odgovoriti na slanje ruskog Sputnika u svemir. Pa ne mogu Rusi biti bolji od nas, govorilo se.

Danas, 2008. godine, Rusi su ujedinili narod u motivaciji da postanu “nova” svjetska sila, a Amerika raspravlja ima li smisla dati povjerenje crnom kandidatu i koliko daleko može ići prijateljstvo s Kinom i zemljama Bliskog istoka. Nakon naftnog šoka 1973. godine, političari su poticali narod na štednju i samo tumačili kako efikasnije i manje trošiti benzin. Taj novi stil ponašanja političara  građani su vrlo dobro prihvatili jer su u problemima koji su pogodili zemlju bili jednaki, iste su muke prolazili i nisu zapostavili narod.

Nakon prijetnje raspada sustava socijalnog osiguranja u osamdesetim godinama, Kongres i Bijela kuća odgovorili su i ovom izazovu te su novim programima složno demokrati i republikanci došli do zadovoljavajućeg rješenja. Izgleda da su ta vremena zajedničkih interesa prošla jer mnogi analitičari tvrde da Bushova administracija jednostavno ne može odgovoriti na nove izazove i pokrenuti toliko potrebna dugoročna rješenja.

Zaključuju da je Americi, više od izlaska iz Afganistana ili Iraka, potrebnija produktivna, svježa administracija  koja će moći pokrenuti ljude, donijeti nadu i razbuditi zaista teško uništiv američki duh.

Budući da će navedene životne teme prevladavati, mnogi zaključuju kako će se glasači opredjeljivati prema kandidatu koji će pokazati da najbolje  prepoznaje stvarno stanje u zemlji i  da će najbolje  znati  odgovoriti na ove izazove. Barack Obama  zaista ima masovnu podršku, ali kad  govori o ekonomiji i  načinu na koji želi  rješavati probleme, tada se brzo uoči da mu je retorika bliža od stvarnih odgovora.

Na izborima u studenome dogodit će se, vjerojatno prvi put u američkoj povijesti, da će pobjednik biti izabran ne zbog stranačke pripadnosti, odnosno zbog činjenice da će demokrati masovno glasovati za Obamu ili republikanci za Johna McCaina.

U Bijelu kuću će ući onaj tko se u rješavanju životnih problema približi takozvanom običnom čovjeku. Na tom polju bi John McCain i njegova ekipa mogli iznenaditi Baracka Obamu premda im neće biti lako ugroziti karizmu i šarm kojim je cronoputi kandidat osvojio Ameriku.