Zrinka Grancarić: Lagala bih kad bih rekla da ne bih voljela odnijeti još jednu Ružu kući

Zrinka Grancarić na HTV-u uređuje i vodi emisiju "Otvoreno" te intervjue u središnjem Dnevniku. U godini koja je prošla posebno ostaju zapamćena prva dva dana invazije na Ukrajinu kada je Zrinka doslovno iz kreveta uskočila u televizijski studio i vođenje izvanredne emisije i to je samo jedan od razloga zašto je žiri Večernjakove ruže uvrstio Zrinku među nominirane u kategoriji TV osoba godine.

Od koga ste saznali za nominaciju u kategoriji tv osoba godine i koliko bi vam značilo da Ruža dođe u vaše ruke?

Igrom slučaja prvi koji mi je čestitao na nominaciji bio je novinar Večernjaka Samir Mila, što je meni bila i prva vijest o nominaciji, koja me, naravno, jako razveselila. Velika je čast i prestiž biti nominiran među pet najistaknutijih TV lica, i hvala mojoj matičnoj kući, HRT-u, na prilikama koje mi daje. Lagala bih kad bih rekla da ne bih voljela odnijeti još jednu Ružu kući, ne držim se baš one: važno je sudjelovati! Sjajno je što sam nominirana, no dobiti to vrijedno priznanje bilo bi još i bolje. Priznanje da si na dobrom putu, ali i motiv za još neki novi iskorak.

Prošlo je šest godina otkako ste osvojili Ružu za novo lice godine, rekli ste da vam je ruža tada došla kao potvrda da ste dobro odlučili kada ste skroz s radija prešli na tv, jeste li i dalje zadovoljni tom odlukom, ima li situacija kad vam nedostaje radio?

Radio mi uvijek nedostaje, u prvom redu čavrljanje u eteru o svemu i ničemu. Tu sam odrasla i volim tu toplinu i ležernost i neposrednost radija. Ali odlukom sam i dalje zadovoljna jer mi je televizija donijela puno toga novog, nove izazove, znanja i vještine, jedan drugi svijet. Volim uzbuđenje prime time emisija.

Rat u Ukrajini obilježio je 2022., a vi ste se među prvima prijavili za odlazak na ratni teren, koja sjećanja i slike vam naviru iz dana izvještavanja iz Ukrajine i jeste li osjećali strah?

Nisam baš strašljiva osoba, više se bojim poremećaja u nekim meni bliskim odnosima, nego bilo čega na ratištu. Bila je doza nervoze zbog odgovornosti, za vijest koju ću prenijeti i za snimatelja i tonskog snimatelja koji su putovali sa mnom. Mi smo bili na sigurnom području, na zapadu Ukrajine, doživjeli smo samo redovite uzbune za zračnu opasnost tijekom dana i tijekom noći, jedno raketiranja nekoliko kilometara od nas, i rijeke izbjeglica. No, kako je to bio sami početak rata bili smo spremni na sve. Bilo je vrlo neizvjesno što sutra može donijeti. Žao mi je što nismo otišli dublje prema ratnoj zoni. Možda to zvuči ludo, ali htjela sam. Procijenjeno je da nije sigurno, što je naravno racionalna odluka kuće.

Je li bilo tih dana u Ukrajini situacija u kojima ste se morali brzo snaći i kako funkcionirate u tim stresnim i nepredvidivim situacijama?

Bilo je dosta kaotično, tako da smo na dnevnoj bazi bili u nepredvidivim situacijama, ali nemam problem s tim. To je ključna kvaliteta dobrog reportera, da se snađe sa svime što ga zadesi. Na glavu pa što bude! Iskustvo dugogodišnjeg rada te tome nauči. Strest je naša svakodnevica, nekad manje, nekad više izražen, ali uvijek je tu. Tko se s tim ne može nositi nikad neće moći raditi visoko izazovne priče. Ja sam adrenalinac – što je veća frka bolje funkcioniram. No, kako idem starija polako učim uživati i u odmoru bez uzbuđenja. Donedavno mi je to bilo nezamislivo.

Intervjui s gostima za središnji Dnevnik i vođenje emisije Otvoreno izgledaju gledateljima jednostavniji nego izvještaji s ratom zahvaćenih prostora, ali vjerujem da se pred emisiju zna događati drama i da ima situacija kad ne ide sve po planu, sjećate li neke takve situacije vezano za Otvoreno ili Dnevnik?

Najveći stres je dobiti goste. Kad su gosti riješeni sve ostalo je manje problematično. Nekad se zna dogoditi da goste za Otvoreno vrbujem i oko 17 poslijepodne, što je baš drama, jer ne znaš hoćeš li uspjeti, a emisija mora ići. Nekad mijenjamo temu usred dana. Najveća drama se svakako dogodila prošlog proljeća kad je jedan gost zaboravio da ima gostovanje u Dnevniku! Srećom, bio je blizu Prisavlja, ušli smo u studio doslovno 30 sekundi prije zadnjeg trenutka kad smo mogli. Ali to je zaista bila ekstremna situacija, jednom u mojih šest i pol godina intervjua u Dnevniku, što je više od 2000 sugovornika.

Uvijek ste odlično pripremljeni za emisije i goste, dobro plivate u svim temama, koliko vam treba za dobru pripremu emisije?

Sustavno pratim sve što se događa, to moraš raditi da ne bi iz nule kretao u neku temu, iako se i to događa. Srećom imam jako dobro pamćenje, i kratkoročno i dugoročno, i mogu dosta toga brzo usvojiti. Za neke emisije mi ne treba puno pripreme, ako je nešto što sustavno pratimo, neke mi oduzmu više vremena, ali ni nemam ga puno, u osnovi je to jedno poslijepodne, jer temu za Otvoreno biramo tijekom jutra na dan emisije. Zapravo, neke od najboljih emisija sam odradila kad je bilo ad hoc, neki nagli događaji, u takvim situacijama izvučeš iz sebe znanje kojeg nisi ni svjestan da posjeduješ, poput početka invazije na Ukrajinu, kad sam u studiju provela u komadu deset sati. Sve što sam znala, pročitala, osjećala iskoristila sam u tih deset sati. Rekla bih da se najduže pripremam za velike izborne emisije, oko tjedan dana uoči izbora napravim veliki domaći rad.

Da vam se kroz određeni period pruži prilika da imate svoju emisiju kakva smjer i tematiku biste radije odabrali; sportski ili politički, kako biste osmislili tu emisiju?

Nijedno haha. Voljela bih jednog dana raditi društveno angažirane dokumentarne serijale. Nisam sociolog po struci, ali jako me zanimaju procesi u društvu, kao i ljudska prava, prava žena i položaj žena, vidim se u takvim pričama.

Dodjela Večernjakove ruže je 24.ožujka, u čijem društvu ćete biti na dodjeli i hoće li se, u slučaju da je osvojite, ova ruža naci na polici u vašem boravku ili ćete joj pronaći neko drugo mjesto?

Voljela bih povesti mamu, njoj ova Ruža znači možda još i više nego meni, silno je ponosna. No, ako zaista i osvojim priznanje zadržat ću je ipak za sebe, u mom domu. Da, sebična sam haha.

VIDEO: Daniel Popović o Euroviziji i Letu 3: ‘Pjesma je primjerena trenutku, a moja Đuli bi danas ispala u polufinalu’