Zlata Muck Sušec, novinarka i reporterka HRT-a, i ove godine izvještava s Eurosonga. Ovo joj je peti Eurosong na kojem prati naše izvođače, a uz redovita javljanja iz Beča snimila je i dokumentarni film o grupi Lelek. Uoči finala priprema i novi projekt – dokumentarac o Beču i eurovizijskoj atmosferi iza kulisa. Razgovarali smo o tome kako se njezin pogled na Eurosong mijenjao tijekom godina, što ju je posebno privuklo priči o Leleku i kako izgleda život novinara usred eurovizijskog kaosa. Na pitanje koliko se njezin odnos prema Eurosongu promijenio tijekom pet godina praćenja hrvatskih izvođača, kaže da danas na cijelo natjecanje gleda potpuno drukčije.
"Puno prije konzumirala sam ga samo kao gledateljica, taj eurovizijski tjedan. Otkad ga gledam iz kuta izvođača te pratim kako se sve i uz koliko truda priprema, sve to cijenim puno više", rekla je Zlata. Otkrila je i što ju je posebno zainteresiralo u priči o grupi Lelek te kako je nastajao dokumentarac. U početku je, kaže, priča bila fokusirana na djevojke, no ubrzo je shvatila da je pravi ključ njihove priče čovjek koji stoji iza projekta.
"Snimanju ovakvog filma uvijek pristupam 'od nule', razgovaram s glavnim akterima i onda od toga gradimo priču. U slučaju Leleka, svi smo se stalno vrtjeli oko djevojaka, a onda sam shvatila da zapravo treba ispričati priču Tomislava Rose, čovjeka koji je zbog vlastite želje da sluša ovakvu glazbu odlučio osnovati žensku grupu. Pa je vozio taksi da zaradi dovoljno da može dobiti kredit u banci i financirati tu svoju grupu. Način na koji je došao do djevojaka, poruke koje im je slao… Ta priča prije same priče me zainteresirala. A, naravno, i činjenica da su nakon tako kratkog poznanstva i suradnje sve one bile spremne ići na Doru i sad na Eurosong", objasnila je. Govoreći o razlikama između ovog i ranijih dokumentaraca, ističe da je svaki bio poseban jer su i izvođači koje prati imali potpuno različite životne priče.
"Rekla bih da je svaki potpuno drukčiji jer su i izvođači i njihove priče takvi. Primjerice, Marko Bošnjak je sa samo pet godina pobijedio na svom prvom glazbenom natjecanju, ne mogu se baš svi time pohvaliti. Baby Lasagna je, pak, razmišljao o nekom drugom poslu i htio odustati od glazbe jer je rekao da od toga ne može živjeti, a onda je sam napisao i tekst i glazbu za "Rim Tim Tagi Dim", i to u svojoj sobi", rekla je. O vlastitom dojmu o članicama grupe Lelek nema dvojbi. "Vesele, zabavne, opuštene i jako slatke", kratko ih je opisala.
Na pitanje koliko današnji hrvatski izvođači razumiju važnost medijske priče i imidža na Eurosongu, smatra da se puno toga promijenilo posljednjih godina. "Mislim da se s Letom 3 sve promijenilo, oni su po tom pitanju napravili veliki iskorak i onda su ih poslije svi slijedili. Gledam Lelek danas i da, trude se i jako dobro to razumiju", smatra Zlata. Vjeruje i da dokumentarci mogu približiti Eurosong publici koja inače ne prati samo natjecanje. "Vjerujem da može, dobra priča tome i služi, zar ne?", dodala je. Govoreći o atmosferi u Beču, kaže da je ovogodišnji domaćin Eurosong dočekao nešto suzdržanije nego prethodni gradovi domaćini. "Rekla bih da je Beč puno mirnije dočekao Eurosong nego drugi gradovi, do samog otvorenja (tirkiznog tepiha) bilo je svega nekoliko plakata, zastavica na tramvajima i prometnih znakova koji su najavljivali ovo natjecanje. Nakon otvorenja, u ponedjeljak, kad su fanovi napokon došli do grada i htjeli u tek otvoreni Eurovillage, počela je oluja pa su ga opet morali zatvoriti. Ali evo, sad je lijepo i ima ljudi", ispričala je. Kad je riječ o favoritima, njezin odgovor bio je očekivano emotivan. "Lelek. Vežem se uz naše", priznala je. Prisjetila se i pjesama koje su joj ostale posebno drage tijekom godina praćenja Eurosonga.
"Uh, ovo je teško. Mala Zlata sigurno bi izdvojila Tajči i Tonija, velika ipak bira Baby Lasagnu, iz emotivnih razloga. Od stranaca me uvijek kupe Talijani", rekla je. Otkrila je i kako izgleda jedan običan radni dan novinara na Eurosongu, daleko od reflektora i televizijskih kamera. "Stresno, zato tako dugo tipkam ove odgovore. Danas smo imali i imat ćemo ukupno četiri javljanja, prvo za "BlablaONU" na radiju pa za Dnevnik, "Kod nas doma" i večernji Dnevnik. Usto, kolega snimatelj Tomislav Pović i ja po gradu snimamo priče o Beču i iza kulisa Eurosonga pa sad to moramo montirati u novi film, "Ususret Eurosongu: Pozdrav iz Beča", koji će se emitirati u subotu navečer, prije finala", otkrila je. Društvene mreže, kaže, potpuno su promijenile način izvještavanja s Eurosonga. "Jako, dovoljno je doći na tirkizni tepih i vidjeti na kakve se sve načine snima i radi. Općenito, izvještavanje je postalo podcijenjeno, objavljuje se svašta, vlada pravilo – samo da je što prije, nema veze ako je izmišljeno ili uvredljivo ili bezvezno, obrisat će se", upozorila je.
Za kraj se osvrnula na trenutke koji su je posebno obilježili tijekom godina praćenja Eurosonga. "Svaki nastup naših emocionalno me iscijedi, kad pratite ljude na svim probama i živite s njima danima, znate koji su im najstresniji dijelovi na kojima bi mogli zeznuti, a oni naprave baš sve kako treba… Tu se raspadnem. A Eurosong kao natjecanje kupio me onog trenutka kad sam se uvjerila da tu, iza pozornice i daleko od kamera, stvarno vlada zajedništvo i ta neka divna energija i podrška među delegacijama", zaključila je Zlata.