Dokumentarni film "Vuk koji je tražio ljubav" redatelja i scenarista Tonija Volarića nakon premijere na ovogodišnjem Vukovar Film Festivalu moći će se vidjeti i na HRT-u 26. prosinca. Film nazvan po dječjoj priči francuskih autorica Orianne Lallemand i Éléonore Thuillier, o ljudima koji pomažu djeci prebroditi dane u bolnici, sniman je bez pomoći državnih institucija, a redatelj Volarić ponosan je na ekipu koja je iznijela cijeli film praktički bez budžeta. Osim toga, Volarić priprema i nekoliko drugih projekata.
Što Vas je osobno privuklo toj temi?
Upoznao sam u nekom društvu djevojku koja volontira u udruzi "Smiješak za sve" i kad mi je ispričala više o tome, istog sam trenutka počeo razmišljati kako da ja pomognem. A kako bih drukčije, jer do računa na Sejšelima nisam mogao, nego da filmskom pričom osvijestim širokom krugu ljudi koliko je važno davati svoje vrijeme i ljubav djeci u bolnicama. Voditeljica Udruge Marijana Jergović omogućila mi je da odem jednu večer vidjeti kako čitanje priča na dječjim odjelima izgleda, na povratku od Rebra do moje Dubrave plakao sam i onda napisao nešto što bi trebao biti scenarij. Dao sam prijatelju Darku Mardešiću, koji ima malu privatnu produkciju, da pročita i odmah mi je ponudio kompletnu tehničku logistiku. I nismo mi sad posebno humani ni dobri, pa ti ljudi pomažu našoj djeci kad im je teško u bolnicama, tu nema ništa logičnije. Osim toga, kad vidite strah pred neizvjesnim ishodom u očima djece i roditelja, onda jednostavno morate pokazati da davanje ljubavi bez računice ima smisla. Biti dobar ima smisla, pomoći onima kojima vaša ljubav treba ima smisla. Vjerovati, točnije znati da nisu svi ljudi u ovoj zemlji koncentrirani samo na provizije i zgrtanje katkad uvijeno u nakaradno domoljublje, to ima smisla. Pitajte uskoro malo dijete u štalici.
U petak 19. 12. emitirana je na HRT-u već stota desetominutna epizoda serijala "Hrvatskih 1000 Tonija Volarića". Kako ste uspjeli održati taj ritam i svježinu priča?
U stotoj nismo govorili o osobi, nego pjesmi, "Tiha noć". Druga je to tematska iznimka, prva je bila priča o "Mojoj domovini". Prije svega zahvalan sam Ani Milić, koja je prepoznala ideju i dala joj prostor prije odlaska u mirovinu. Naravno, programskom vodstvu HRT-a i ekipi emisije "Dobro jutro, Hrvatska", koja me primila "doma". Ovih dana čujem da je pokrenuto arhiviranje svih epizoda kako bi kuća u kojoj sam s prekidima od 1973. imala relevantne i kratke formate o važnim i vrijednim ljudima. Nije tu važno jesam li autor ja ili netko drugi, ali jest da ne zaboravimo imena i duše koje su utjecale na povijest, pa mnogi i na razvoj Hrvatske.
Je li vam draže kada radite priče o poznatima poput Tuđmana ili Huljića ili o "skrivenim" velikanima koje javnost možda ne poznaje dovoljno?
Veći je izazov, iako manja gledanost, kada otkrivate važnost neke osobe o kojoj se manje znalo u tzv općoj javnosti. Sve češće mi se već u montaži dogodi da kolege ostanu iznenađeni podacima o nekim ljudima. Jer i kad radim tzv veliki dokumentarac o Oliveru i kad u deset minuta predstavljam Vladimira Preloga, važno mi je da ljudi poslije kažu kako toliko toga nisu znali o tim ljudima. Tako su mnogi zvali i pitali je li istina da je Prelog jedan od tri naša nobelovca, kako je u Hrvatskih 1000 rečeno. Jest, Ružička, Andrić (Hrvat po ocu i majci) i Prelog. S jako poznatima imate pak drukčiji problem jer većina gledatelja već ima vlastitu viziju tih ljudi, a ona je često pogrešna. Posebno kad je riječ o politici i onom dijelu estrade koji na političkim parolama zapravo egzistira.
Počela su i snimanja nove, treće sezone serijala "Zauvijek autor" za HRT, koja donosi autore poput Damira Urbana, Nene Ninčevića i Mire Buljana. Što ste novo željeli postići ovom sezonom u odnosu na prethodne?
Riječ je o serijalu Hrvatskog društva skladatelja, točnije Cantusa, koji je očito postao svojevrsni brend. Napisao sam tako scenarije svih šest novih 52-minutnih epizoda, i to o Miri Buljanu, Jasenku Houri, Damiru Urbanu, Ines Prajo, Neni Ninčeviću i Tomislavu Mrduljašu. Puno smo kavica popili kako bismo definirali svaki detalj svake od šest priča, od toga gdje i zašto glavni lik stoji u pojedinom dijelu razgovora, do pisanja svakog pitanja koja su mu postavljena za film. No godine su za neke stvari i dobre, sve sam te ljude dugo poznavao pa su se bez problema otvarali i imam osjećaj da ćemo napraviti dobar posao. Kad ste dugo u ovom poslu, razmišljate "out of the box", date si slobodu, poigrate se glazbom i izjavama, čak i pretjerujete, jer priče moraju biti zanimljive, autentične i jasne. Tek kad se usudite razigrati kako bi gledatelju bilo zanimljivije, tek tada ste u pravoj fazi kreacije. Iako, učenje od boljih i iskusnijih nikad ne prestaje.
Kojim se još zanimljivim projektima bavite?
Možda će nekima zvučati čudno, ali velik mi je izazov na leđa navalio Neno Ninčević pjesmom "Ćaća", točnije ponudom da napravim spot. Emotivan tekst, domoljubni naboj i istinita priča o čovjeku koji nije vidio oca jer je ovaj poginuo kad je mama bila u šestom mjesecu trudnoće. Prvi izazov u igranoj formi, 11 statista, tri glavna glumca, imao sam tremu. Kažu da smo uspjeli, uvijek je publika ta koja procjenjuje. Krenuo sam i u neobičnu avanturu pisanja tekstova za uglazbljivanje, i to uz jednu od AI aplikacija. Izvukao sam tekstove koje sam pisao kao 18-godišnjak i unosio ih u aplikaciju. Nešto od toga objavio sam na Facebooku i ostao u šoku kad su me počeli zvati već etablirani glazbenici da ih ugrade u neke od pjesama koje će objaviti. Život je stvarno čudo, završavam autobiografiju i iako u početku nisam vjerovao da bi mogla nekoga zanimati jer nisam celebrity, danas mislim da bi mogla izazvati popriličan interes, blago rečeno. Otkako je moj prvi ozbiljniji dokumentarac "Pope, vrati se" premijerno prikazan 2018. godine u Splitu i mnogim manjim kinima u zemlji, ne prestajem dobivati pitanja o tome kada će ga i gdje ljudi, posebno iz priobalja, moći vidjeti. E sada je besplatno dostupan svima na YouTubeu.
Lani ste otkrili da bolujete od Parkinsona. Kako se nosite s time s obzirom na to da ste samo ove godine snimili brojne projekte?
Mislim da mu nije lako sa mnom.