Thompson otkrio kako je nastao njegov veliki hit: 'Supruga je plakala, sin Ante je imao širok osmijeh na licu'

Europska rukometna federacija (EHF) zabranila je izvođenje hita “Ako ne znaš što je bilo” tijekom Europskog rukometnog prvenstva. Pjesmu koju izvode Marko Perković Thompson i Hrvatske ruže komentirao je Ivica Maraš, team manager rešrezentacije. “Nismo još ništa dobili, nemamo ništa službeno, pa ne možemo ništa ni reći. Pjesma je prvo od Ninčevića, a nije od Thompsona, i pjevaju je Hrvatske ruže. Ozbiljni su Šveđani i ne bi pustili pjesmu da je išta sporno, a je li to napis nekog lista ili nešto drugo, ne znam, koncentrirani smo na rukomet”, kazao je Maraš za Sportske novosti. Thomspon je tu izjavu komentirao za Narod.hr. 

- Ako su točni medijski navodi da je g. Maraš to izjavio, onda je to i nepromišljeno i smiješno, jer valjda svi znaju da pjesmu izvodimo Hrvatske ruže i ja. I da je Neno Ninčević napisao tekst, a ja glazbu, aranžman i da sam bio producent pjesme. Ja sam autor glazbe, producent pjesme i aranžer te sam je radio od početka do kraja, rekao je glazbenik i otkrio kako je nastala pjesma. 

-  Nastala je tako da me je Neno (Ninčević) zamolio da uglazbim tekst, jer, kako je rekao, da je pokušao, ali mu baš i nije išlo. Još je nekome nudio da napravi glazbu, ali po njemu nije bilo dobro. Kada mi je davao tekst činilo mi se da je bio uvjeren da ću pjesmu dobro napraviti. Kao da je to osjećao. Tekst mi se svidio. Taj isti dan sam uzeo gitaru na kojoj inače radim sve pjesme i počeo je komponirati.

Neobično mi je bilo skladati na ovaj način, jer ja inače za sve svoje pjesme prvo odredim temu pjesme, zatim radim prvo glazbu kojom želim dočarati samu temu. I tako stvarajući slike u svojoj glavi pokušavam je melodijom dočarati. Kada to uspijem napraviti i budem zadovoljan, tek tada prelazim na tekstualno rješenje. U ovom slučaju je bilo drugačije, jer sam glazbu skladao na gotov tekst. Morao sam glazbu potpuno prilagoditi tekstu, jer mi se, kako sam rekao, tekst svidio. Mučio me malo refren pjesme, jer u svakoj verziji koju bih napravio bio mi je predug. Pjesmu sam na kraju posložio, a tekst nisam morao previše prikrajati. Refren mi je ipak ostao dug, ali mi se na kraju opet svidio jer je pjesma time dobila posebnu emociju. Sada imam osjećaj da bih i ja i publika voljeli da refren traje čak i još duže, kazao je Thompson i dodao kako je pjesmu prvi put pustio supruzi Sandi i sinu Anti. 

- Slušajući pjesmu supruzi su počele teći suze, a sin Ante je imao široki osmijeh na licu. Sutradan sam zvao Nenu, našli smo se i pustio sam mu pjesmu. Neno je na prvo slušanje skočio jedan metar u zrak od sreće, a na drugo je slušanje pustio suzu i bratski me zagrlio, rekao je i zaključio da je činjenica da su pjesmu rukometaši prihvatili kao svoju neslužbenu himnu "istinska privilegija i blagoslov". 

Video