'S obzirom i na gubitak moje sestre, počela sam sve gledati na drugi način. Mislim da ljudi ne umiru, da su tu s nama'

Toliko nas strašnih vijesti zasipa svaki dan da mi je prijatelj rekao kako to više ne bi mogao slušati niti da mu ih s ekrana priopćava Julia Roberts. E, pa meni ih priopćava mlada mama koja, kažu mnogi, itekako podsjeća na Juljiu. I još bivša balerina, visoka i vitka, privatno draga i nasmijana, a u sebi katkad prilično sjetna. Zulim. Nika Marjanović Zulim. Možda će zvučati kao floskula ali, svi koji znamo o njoj malo više, reći ćemo da ju život baš nije mazio, sama se izborila za svoje mjesto, prošla sve faze novinarskog i voditeljskog posla, podigla pravog frajera Maka. I ono što posebno fascinira, prebrodila situacije koje mogu samo jaki. Samo lavice koje, kao Nika, otvoreno kažu da Bog postoji. I ne, nismo u razgovoru za Ekran trošili vrijeme na rasprave o receptima za kolače ili u mnoge naslove izvučenoj činjenici da na posao dolazi, zamislite - biciklom. Umjesto valjda sponzorskom hrpom plastike sa sto konja skrivenih u štali ispod haube. Htjeli smo čitateljima posvijestiti kako je napredovala i kako živi dok ju svaki navijač ovog ili onog kluba u zemlji koji na televiziji uglavnom prati teletekst i rezultate islandske hokejaške lige, pun jeftine pive, može kritizirati. Jer je na ekranu. Jer je, evo, u Ekranu.