Prvi od dva rasprodana koncerta Zorana Predina i Lačnog Franza u ZKM-u u utorak navečer priuštio je publici kaloričnu autorsku večer s poznatim starim klasicima i novim pjesmama, sjajnim Predinovim konferansama i punokrvnom akustičnom svirkom petorke ispred velikog videoekrana.
Bio je to ujedno i prvi javni nastup Predina s Franzom u akustičnom izdanju, promocija aktualnog albuma “Akustična pusa”, koja je u malo više od dva sata kroz 21 pjesmu opet pokazala raskoš jednog od ključnih autora.
Skoro bi rekli “domaćih”, jer Predin je (i) naš, odavno se ne samo udomaćio nego je osim završetka sa “Zarjavele trobente” sve otpjevao (i ispričao) na hrvatskom, mada se nitko ne bi bunio niti da je sve izveo na slovenskom. Ukratko, čovjek koji još uvijek “gine” na pozornici s električnim Franzom, nakon lanjskog Lisinskog s Matijom Dedićem priuštio je publici još jedan suptilan autorski program, pri čemu je unplugged podloga, s Predinom na akustičnoj gitari, od solističkog početka s “Gdje poljupci krote lava”, preko bendovskih “Nek ti poljubac nariše usnice”, “Vaterpolist”, “Čekaj me”, “Praslovan”, “Ne mi dihat za ovratnik”, „Koji s vjetrom“, posvećenoj Predragu Luciću i drugih, vrvjela tečnom svirkom u country-honk, bluegrass i čardaš aranžmanima (“Mentol bonbon”), te jakim autorskim prosedeom kalibra Randyja Newmana ili Arsena Dedića.
Sposoban aktualnim političkim, društvenim i ljubavnim temama poput izlizanog Valentinova dati duhovit i inteligentan obrat u najavama i pjesmama, koncert je bio izlog duhovitosti i pjesničke inteligencije, dojmljiva retrospektiva jakog autora koji je publici ponudio sve “na svojoj strani”.