Talentirani splitski glazbenik Petar Brkljačić publici je nedavno predstavio novi singl "Reci da još nije kasno" za koji potpisuje glazbu, a stihovi su djelo Alke Vuice. Ova pjesma energičnim zvukom i bržim tempom donosi odmak od njegova dosadašnjeg rada, a kako je došlo do ove suradnje, ispričao nam je Petar, koji je i profesor informatike i prvak Hrvatske u streljaštvu.
Novi singl "Reci da još nije kasno" zvuči energičnije i modernije od vaših dosadašnjih pjesama. Je li ovo početak neke nove glazbene faze za vas?
Mislim da je ovo prirodan nastavak moga glazbenog puta. Oduvijek sam volio emotivne pjesme i balade, ali isto tako osjećam potrebu istraživati nove zvukove i pomaknuti vlastite granice. "Reci da još nije kasno" nosi više energije, moderniji produkcijski pristup i možda stanovitu novu hrabrost u meni kao izvođaču. Ne bih rekao da bježim od onoga što publika prepoznaje u mojim pjesmama, nego da to pokušavam prikazati drukčijom atmosferom i ritmom.
Kako je došlo do suradnje s Alkom Vuicom i što vas je najviše osvojilo u njezinu tekstu?
Suradnja s Alkom za mene je zaista velika stvar jer govorimo o autorici koja je obilježila domaću glazbenu scenu i napisala neke od najljepših ljubavnih pjesama na ovim prostorima. Do suradnje je došlo vrlo spontano, kroz razgovore o glazbi i emocijama koje želimo prenijeti pjesmom. Ono što me najviše osvojilo u njezinu tekstu jest iskrenost – nema velikih ukrasa ni skrivanja iza riječi. Tekst je direktan, ranjiv i jako životan. Upravo ta ogoljena emocija odmah me pogodila.
Rekli ste da je pjesma nastala iz "ogoljene emocije". Koliko je teško biti toliko osoban kroz glazbu?
Nije uvijek lako jer kada pišeš ili pjevaš iskreno, zapravo ljudima pokazuješ dijelove sebe koje inače možda skrivaš. Glazba mi je oduvijek bila način da izrazim ono što ne znam reći u običnom razgovoru. Katkad je teško otvoriti se do kraja, ali vjerujem da publika osjeti kada je emocija stvarna. Upravo tada pjesme najviše pronađu put do ljudi.
Jeste li strahovali kako će publika reagirati na ovaj brži, dance-pop zvuk?
Naravno da uvijek postoji mala doza straha kada napraviš iskorak iz onoga na što se publika naviknula. Ali mislim da je najgore kada umjetnik ostane zarobljen u jednoj formi samo zato što je sigurna. Emocija je i dalje prisutna u ovoj pjesmi, samo je upakirana u energičniji i moderniji zvuk. Reakcije publike zasad su jako lijepe i drago mi je što ljudi prepoznaju da je ovo i dalje "moj" izraz, samo u novom ruhu.
Biste li se ponovno prijavili na Doru?
Planiram se ponovno prijaviti na Doru. Već imam pjesmu na kojoj radim i za koju osjećam da ima potencijal, ali još smo u procesu stvaranja i traženja pravog zvuka. Ne želim ništa slati samo reda radi – Dora zaslužuje pjesmu koja je u svakom smislu spremna i koja može ostaviti trag. Vidjet ćemo hoćemo li uspjeti pjesmu dovesti do razine koju takva pozornica zaslužuje, ali izazov i želja definitivno postoje. Eurosong je nešto što svakom izvođaču predstavlja velik san i ogromnu priliku.
Alka Vuica rekla je da misli kako vam je napisala jedan od najboljih tekstova u karijeri. Kako je bilo čuti takav kompliment?
To mi zaista puno znači. Kada takvu rečenicu čujete od osobe koja je napisala bezvremenske hitove i surađivala s najvećim imenima regionalne scene, onda to nosi posebnu težinu. Osjećao sam veliku zahvalnost, ali i odgovornost da toj pjesmi dam maksimum emocije i interpretacije.
U vašim pjesmama često se provlače teme ljubavi, čežnje i unutarnjih borbi. Crpite li inspiraciju iz vlastitih iskustava ili više promatrate ljude oko sebe?
Mislim da je kombinacija oboje. Naravno da vlastita iskustva ostave najveći trag jer emocije koje osobno proživiš uvijek su najiskrenije. Ali često inspiraciju pronađem i u ljudima oko sebe, njihovim pričama, odnosima i trenucima koje možda ni sami ne primjećuju. Volim promatrati emocije i pokušati ih pretočiti u pjesmu tako da se u njima može pronaći što više ljudi.
Koliko vas je rad s djecom u osnovnoj školi obogatio?
Rad s djecom me jako obogatio jer vas ona svakodnevno podsjećaju koliko je važno ostati iskren, znatiželjan i svoj. Djeca vrlo brzo prepoznaju pretvaranje i zato vas tjeraju da budete autentični. Od njih sam naučio imati više strpljenja, ali i gledati svijet s više optimizma i kreativnosti. Mislim da me taj posao čini boljim čovjekom, a sigurno i boljim umjetnikom.
Što vas je privuklo streljaštvu?
Streljaštvo me privuklo upravo zbog discipline i mentalne snage koju traži. To je sport u kojem nije dovoljno biti fizički spreman – moraš naučiti kontrolirati fokus, emocije i vlastiti mir. Upravo taj mentalni aspekt me najviše privukao. Mislim da mi je streljaštvo puno pomoglo i u glazbi, posebno kada je riječ o koncentraciji, tremi i nastupima pred publikom.