Priča koja je mješavina priča Dawson's creeka i Ozarka

The Waterfront, Netflix
Kako došlo, tako i o’šlo, rekli bismo. Nakon što smo imali nevjerojatno plodan početak godine, nakon pet mjeseci veselja nastupila je – suša. I sada doista nije lako pronaći nešto svježe i dobro među novim naslovima, kao da su produkcije znale da nastupa ovako velika globalna kriza pa ljude neće zanimati previše toga uz dnevne vijesti. No nađe se ipak tu i tamo ponešto, kao što je to “The Waterfront”, serija koja je po mnogočemu zanimljiva, a mi bismo je opisali kao nešto između “Dawson’s Creeka” i “Ozarka”, između kojih se nekako nastoji promaljati nekakva sapunica tipa “Dallas”, recimo. Autor je serije Kevin Williamson koji iza sebe ima neke zaista velike blockbustere kao što je franšiza “Vrisak”, pa onda “Znam što si radila prošlog ljeta”, što ga čini bitnim kotačem u formiranju žanra slasher horrora, a onda je tu, naravno, i poznati “Dawson’s Creek”. Nama se, ipak, više sviđa što je potpisivao “The Following”, horror triler seriju s Kevinom Baconom koja je, barem prema našemu mišljenju, prekratko trajala. “The Waterfront” nešto je sasvim drugo. Obitelj Buckley jedna je od najstarijih, pa tako i imućnijih obitelji, u ktivnom obalnom gradiću Havenportu u Sjevernoj Karolini. Prividno, obitelj svoje bogatstvo vuče od ribe, no istina je ponešto drukčija. Njihove brodice, naime, služe ponajviše kao transporti za drogu koje glava obitelji Harlan organizira sa šefom lokalne policije. No Harlan je preživio dva srčana udara, pa supruga Belle i sin Cane moraju dobro zapeti kako bi spriječili da obiteljski biznis jednostavno propadne. Nemaju ni oni izbora nego prihvatiti da se radi i ponešto nelegalno kako bi posao preživio. A usput cijela obitelj, tu je i kći Brie, imaju osobnih problema i demona. Iako “The Waterfront” kronično pati od nedostatka kvalitete scenarija, što pomalo čudi s obzirom na Williamsonovu reputaciju, ovdje postoji niz zanimljivih činjenica. Priča se temelji na upravo njegovoj obitelji gdje je i njegov otac pribjegavao sličnim marifetlucima kako bi sačuvao svoj biznis pa je zbog toga i zatvaran. Zatim je tu i priči odgovarajuća razina nasilja koje ipak nije nikada pretjerano, a tu su onda i dosta dobro konstruirani međuodnosi likova koji bi bili i daleko učinkovitiji da je stvar napisana bolje. Sama radnja je interesantna, ali osim boljeg pisanja, nedostaje možda i neko zaista veliko ime. Jer Holt McCallany kao Harlan, znamo ga iz Mindhuntera, i Maria Bello kao Belle, glumica od koje se nekada mnogo očekivalo, dobri su, ali ne vrhunske razine. Jedno je iznenađenje Topher Grace u ulozi ozbiljnog psihopate o čijoj ulozi još nismo odlučili što bismo mislili. Serija izaziva podijeljene reakcije – neki je obožavaju, drugi je ne mogu smisliti, ali svi je gledaju. Možda će se i vama svidjeti.