U tišini, daleko od mikrofona koji su obilježili njegov život, preminuo je Pjer Vukelić, jedan od najprepoznatljivijih i najomiljenijih glasova hrvatskog radijskog etera. Novinar i voditelj koji je desetljećima svojim emisijama ulazio u domove slušatelja, napustio nas je, a njegov ispraćaj bit će održan u krugu obitelji.
- U nedjelju 30.3.2025. u 83. godini napustio nas je brat, ujak i praujak Pjer Vukelić. Ispraćaj je u krugu obitelji. Posljednji pozdrav od sestre Mirjane, nećakinja Mirte i Tamare i pranećakinje Lane s obiteljima - stoji u objavljenoj Obavijesti o smrti. Rođen u Zagrebu 1942. godine, Pjer Vukelić je svoje djetinjstvo proveo u rodnom gradu, koji će kasnije postati pozornica njegove bogate karijere. Od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća, njegovo ime postalo je sinonim za kvalitetan i inovativan radijski program na valovima Radio Zagreba, kasnije Hrvatskog radija i Radija Sljeme.
Bio je jedan od najproduktivnijih radijskih novinara svoje generacije, a popis emisija koje je uređivao i vodio svjedoči o njegovoj svestranosti i popularnosti. Od legendarne "Vesele večeri" (1964.-1966.), preko kultnog "Sastanka u studiju 8" (1965.-1970.), pa sve do emisija koje su obilježile sedamdesete i osamdesete poput "Zelenog megaherca" (1972.-1973.), "Crvene jabuke" (1974.-1982.), "Plavog pingvina" i nezaboravnog "25. sata" (1982.-1992.), Vukelićev glas bio je stalni pratitelj mnogih generacija. Njegov rad obuhvaćao je i emisije poput "Otkrića i ličnosti: Vrijeme, ljudi i događaji", "Izlet u obično", "Porodični semafor", "Radio Jadran-sport", "VE-VO-SCRI-M", "Posljednji krici iz kavane" te "Parip" (1992). Njegova sposobnost da spoji informativno, zabavno i satirično učinila ga je miljenikom publike. Bio je majstor riječi, humora i persiflaže, što se osjetilo u svakoj njegovoj emisiji.
Paradoksalno, upravo na vrhuncu popularnosti, 1992. godine, kada ga je anketa Večernjeg lista proglasila najboljim novinarom godine, Pjeru Vukeliću zabranjen je ulaz na Radio. Taj trenutak označio je početak teškog razdoblja u njegovom životu. Ostao je bez posla, premlad za mirovinu i bez uvjeta za nju. Kako je sam ispričao u jednom intervjuu 2017. godine, financijske poteškoće natjerale su njega i suprugu Dunju da prodaju stan u Kušlanovoj ulici kako bi preživjeli. Preselili su se u stan u kojem je njegova supruga bila zaštićena stanarka. Nakon njezine smrti, Vukelić se morao iseliti. Njegova impozantna biblioteka od 8000 knjiga, svjedok njegove erudicije i ljubavi prema pisanoj riječi, završila je podijeljena prijateljima jer je nije imao gdje sačuvati.
Posljednje godine života proveo je u domovima za starije osobe. Nakon boravka u privatnom domu u Šestinama, koji mu zbog lokacije i terena nije odgovarao, preselio se u Dom za starije osobe Park na zagrebačkoj Volovčici, kvartu u kojem je odrastao. No, i ondje se suočavao s nesigurnošću. Zbog svojstvenog humora i satiričnog izražavanja, te spominjanja prošlih psihotičnih epizoda zbog kojih se liječio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče nakon otkaza devedesetih, strahovao je da bi mogao biti izbačen iz doma. Ta ga je dijagnoza, kako je sam rekao, pratila do kraja. Godine 1994. objavio je knjigu "26. sat", svojevrsni nastavak njegove kultne radijske emisije.
GALERIJA: Biste li ga prepoznali? Pogledajte kako se naš voditelj mijenjao kroz godine
Sjećam se Vukelića....mogao bih napisati puno zanimljivih stvari....ali neću..