Britanski glumac i scenarist Stephen Hibbert preminuo je u ponedjeljak u Denveru od posljedica srčanog udara. Njegova djeca, Ronnie, Rosalind i Greg, potvrdila su vijest u izjavi za medije, opisujući očevu smrt kao neočekivanu. "Život našeg oca bio je ispunjen ljubavlju i predanošću umjetnosti i obitelji. Mnogima će neizmjerno nedostajati", stoji u njihovoj izjavi. Hibbertov odlazak dogodio se samo tri mjeseca nakon smrti Petera Greenea, glumca s kojim je dijelio jednu od najupečatljivijih scena u modernoj filmskoj povijesti, onu u podrumu zalagaonice u remek-djelu Quentina Tarantina. Iako je Hibbert ostvario bogatu karijeru, primarno kao talentirani pisac, zauvijek će ostati zapamćen po ulozi koja mu je sakrila lice i oduzela glas, ali mu je zauzvrat dala filmsku besmrtnost.
Njegova najpoznatija uloga bila je ona "The Gimpa" u kultnom filmu "Pakleni šund" iz 1994. godine. U jednoj od najkontroverznijih i najanaliziranijih sekvenci filma, boksač Butch Coolidge (Bruce Willis) i mafijaški šef Marsellus Wallace (Ving Rhames) završavaju zarobljeni u podrumu bizarne zalagaonice. Vlasnici, Maynard i Zed, odlučuju se brutalno iživljavati nad njima, a kao uvod u horor, iz drvene kutije izvode misterioznu figuru odjevenu od glave do pete u crnu kožu, s kapuljačom i patentnim zatvaračem preko usta. Taj lik, poznat samo kao "The Gimp", ne izgovara nijednu riječ, već ispušta samo prigušene zvukove i smijeh dok ga zadužuju da pazi na Butcha. Cijela scena traje jedva sedam minuta, no Hibbertova nijema, ali fizički izrazito snažna izvedba, postala je simbolom Tarantinove sposobnosti da šokira, intrigira i pomiče granice filmske naracije, ostavljajući publiku da desetljećima raspravlja o značenju i pozadini tog lika.
Put do ove bizarne uloge bio je jednako neobičan kao i sama scena. Hibbert je Tarantina upoznao ranih devedesetih kao član poznate improvizacijske grupe The Groundlings u Los Angelesu, gdje je redatelj povremeno gostovao. Postali su prijatelji i "filmski štreberi", kako ih je Hibbert opisao, a u to vrijeme bio je u braku s glumicom Julijom Sweeney, također članicom grupe, koja je u "Paklenom šundu" glumila Raquel. Tarantino je Hibbertu dao scenarij na čitanje i pozvao ga na audiciju za ulogu Gimpa. Sama audicija bila je improvizacija u kojoj je Tarantino glumio gospodara, a Hibbert njegovog pokornog slugu, izvodeći bizarne pokrete po uredu. Redatelj je bio toliko oduševljen da je Hibbert dobio poziv s potvrdom uloge istog popodneva, prije nego što se uopće vratio kući. Njegova pozadina u improvizacijskom kazalištu, gdje je ključno "slušanje i reagiranje u trenutku", pokazala se presudnom za uvjerljivo oživljavanje lika bez dijaloga.
Iako u filmu nije ponuđeno nikakvo objašnjenje o identitetu Gimpa, Tarantino je godinama kasnije otkrio svoju viziju. Prema njemu, Gimp je bio autostoper kojeg su vlasnici zalagaonice pokupili sedam godina ranije i "istrenirali" da bude njihova savršena žrtva. U Tarantinovoj verziji priče, nakon što ga Butch onesvijesti, Gimp se u nesvijesti objesio o lanac kojim je bio vezan. Sam Hibbert je, kako bi ušao u lik, zamislio da su mu otmičari odrezali jezik, što se Tarantinu svidjelo. Snimanje scene trajalo je četiri dana na zatvorenom setu, a Hibbert je ispod kožnatog odijela nosio i posebno podebljanje, zbog čega je u vrućem studiju izgubio gotovo sedam kilograma. Kasnije se prisjetio kako je Bruce Willis bio iznimno obziran, stalno podsjećajući ekipu da se "čovjek u koži" kuha na setu, pokazujući time veliko poštovanje prema kolegi u neprepoznatljivoj, ali fizički vrlo zahtjevnoj ulozi.
Paradoksalno, uloga koja ga je proslavila bila je u potpunoj suprotnosti s njegovim primarnim talentom, a to je bilo pisanje. Karijeru je započeo sredinom osamdesetih kao pisac za legendarni show Late Night With David Letterman. Njegov talent za komediju i dijaloge osigurao mu je angažmane na nekim od najpopularnijih serija devedesetih, uključujući humorističnu seriju MADtv i omiljeni sitcom Boy Meets World. Također je pisao scenarije za brojne animirane serije kao što su Animaniacs i Darkwing Duck. Zajedno s tadašnjom suprugom Julijom Sweeney napisao je film It's Pat: The Movie, temeljen na njenom popularnom liku iz showa Saturday Night Live. Uz to, Hibbert je bio i traženi "script doctor", osoba koja je bez potpisa "popravljala" i dorađivala scenarije za velike holivudske hitove, a njegov doprinos osjetio se u franšizama kao što su Shrek i Austin Powers.
Uloga Gimpa donijela mu je instantnu slavu, ali na vrlo neobičan način. U jednom intervjuu ispričao je kako je vikend nakon premijere filma na telefonskoj sekretarici pronašao dvadesetak poruka, većinom od muškaraca koji su mu "čestitali na izvedbi" i pozivali ga na kavu. Budući da su morali ostati do kraja odjavne špice kako bi vidjeli njegovo ime, a zatim ga pronašli u telefonskom imeniku, Hibbert je shvatio bizarnost situacije i ubrzo zatražio tajni broj. Iako je imao i druge glumačke uloge, poput one zatvorskog čuvara u filmu "Austin Powers: Špijun koji me hvatao" i manje uloge u Mačku u šeširu, nijedna nije zasjenila Gimpa. U kasnijim godinama povukao se iz Hollywooda i preselio u Denver, gdje je predavao improvizaciju. Često se šalio da, čak i ako otkrije lijek za neku bolest, njegova osmrtnica će i dalje započinjati s: "Preminuo Stephen Hibbert, koji je glumio Gimpa u 'Paklenom šundu'". Njegova djeca, kako je rekao, bila su posebno ponosna na činjenicu da postoje akcijske figurice s njegovim likom, smatrajući to najsmješnijim dijelom njegova nasljeđa.