Tužna vijest jučer je došla iz Sarajeva. Glazbenik Halid Bešlić preminuo je u 72. godini života nakon kratke borbe s teškom bolesti. Od njega su se jučer tijekom dana oprostile brojne kolege, a ponovno će to svi moći učiniti idućeg tjedna. Naime, otkriveno je da će se komemoracija za ovu glazbenu legendu održati u ponedjeljak, 13. listopada u 11 sati u Narodnom pozorištu Sarajevo. Isti dan održat će se i posljednji ispraćaj glazbenika.
Mediji u Bosni i Hercegovini izvijestili su kako će se dženaza klanjati u 13:30 sati u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, a istoga dana u 15 sati bit će ukop na groblju Bare.
Podsjetimo, jedan od najomiljenijih pjevača regije u kolovozu je otkazao jedan koncert te time zabrinuo obožavatelje, potom je hitno hospitaliziran, a iza toga je otkazao još jedan nastup. Naime, na nedavnom koncertu u Banjoj Luci teško se kretao po pozornici te je većinu nastupa proveo sjedeći, a publici je otvoreno i iskreno priopćio da se ne osjeća najbolje.
"Jedva sam došao. Loše mi je, boli ovdje, boli ondje, ali posao se mora odraditi", priznao je publici u jednom trenutku. Klix.ba pisao je da je nakon koncerta hitno primljen u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, gdje se liječio na Odjelu nefrologije, a zbog zdravstvenih problema bio je prisiljen otkazati koncert u Gradačcu, a potom i u Ludbregu.
Bez ikakve sumnje, Bešlić predstavlja instituciju glazbene scene Bosne i Hercegovine i jednu od najvećih zvijezda na cijelome Balkanu, čije ime desetljećima puni najveće koncertne dvorane i čiji se hitovi pjevaju s jednakim žarom od Vardara do Triglava. Njegov životni put započeo je 20. studenog 1953. godine u skromnom zaseoku Vrapci kod Knežine, a djetinjstvo na obroncima planine Romanije opisivao je kao sretno, mirno i bezbrižno. Ljubav prema glazbi rodila se rano, pa se amaterski počeo baviti pjevanjem još kao osnovnoškolac, aktivno sudjelujući u radu raznih kulturno-umjetničkih društava. Ta strast nije jenjavala ni tijekom služenja vojnog roka u JNA, gdje je pjevao u vojnom orkestru. Po povratku u civilni život, odlučio je svoju ljubav pretvoriti u profesiju. Svoju je estradnu karijeru gradio strpljivo, nastupajući pet do šest godina u poznatim sarajevskim restoranima i tako stječući neprocjenjivo iskustvo koje će mu kasnije otvoriti vrata slave.
Njegov uzlazni put prema vrhu estradne scene započeo je 1979. godine snimanjem prve singl ploče s pjesmom "Grešnica", no trenutak koji je zauvijek promijenio tijek njegove karijere i lansirao ga u zvjezdanu orbitu dogodio se 1984. godine. Tada je svjetlo dana ugledao album "Dijamanti...", koji se smatra ključnom prekretnicom u njegovu stvaralaštvu. S megahitovima poput "Neću, neću dijamante", "Budi, budi uvijek sretna" i "Sjećam se", Halid je osvojio srca publike diljem bivše Jugoslavije. U tom razdoblju ostvario je iznimno plodnu suradnju s karizmatičnim tekstopiscem i skladateljem Nazifom Gljivom, koji je autor nekih od njegovih najvećih uspješnica. Potražnja za njegovim albumima bila je tolika da se, prema neslužbenim pričama, u njegovoj izdavačkoj kući Diskoton radilo u tri smjene kako bi se isporučile sve narudžbe. Bio je to početak jedne izvanredne karijere tijekom koje je objavio više od dvadeset studijskih, kompilacijskih i live albuma, prodanih u milijunskim nakladama, te održao tisuće koncerata širom svijeta.
U svojoj dugoj karijeri Halid Bešlić pokazao je iznimnu sposobnost prilagodbe i glazbene evolucije, nikada ne gubeći vezu sa svojom publikom. Na samom početku agresije na Bosnu i Hercegovinu njegova pjesma "Ljiljani" s istoimenog albuma iz 1991. godine postala je neslužbena himna domoljuba koji su branili svoju zemlju. Tijekom ratnih godina (1992.-1995.), Halid je pokazao i svoju humanitarnu stranu, održavši više od 500 humanitarnih koncerata diljem zapadne Europe kako bi pomogao ljudima u ratom pogođenoj domovini. Nova velika prekretnica u njegovoj karijeri dogodila se 1998. godine s albumom "Robinja" i hit pjesmom "Jesen u meni", obradom Parnog Valjka. Tim je potezom najavio jednog novog Halida, čiji zvuk sve više naginje urbanijem, pop-folk izričaju, što se potvrdilo i na sljedećem albumu iz 2003. godine, čija je naslovna numera "Prvi poljubac" i danas jedan od njegovih najvećih hitova, nezaobilazan na svakom nastupu i proslavi.
Uspješna karijera i idiličan obiteljski život naglo su dovedeni u pitanje 10. ožujka 2009. godine. Toga dana, u sarajevskom naselju Kobilja Glava, Halid Bešlić doživio je tešku prometnu nesreću kada je automobilom sletio s ceste. Budući da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, zadobio je teške ozljede lica, a najviše je stradalo njegovo desno oko. Uslijedila je duga i mukotrpna borba za spas vida. Liječnici u Bosni i Hercegovini, Turskoj i Belgiji poduzeli su sve što je bilo u njihovoj moći, no nažalost, bez uspjeha – Halid je trajno izgubio vid na desnom oku. Nesreća je ostavila dubok trag, no njegova volja za životom i glazbom bila je jača. Nakon perioda oporavka, pokazao je nevjerojatnu snagu i već te jeseni vratio se na pozornicu, održavši dva veličanstvena koncerta u Zagrebu. "Svaki dan prolazim pored mjesta gdje sam doživio nesreću. Stalno pomislim je li se tada nešto moglo promijeniti. Imam posljedice što ne vidim na oko, ali ostalo sam sanirao. Vrijeme brzo prolazi, stižu me godine, refleksi zatupljuju", rekao je jednom prilikom, osvrćući se na događaj koji mu je promijenio život.