Dok se glazbena scena priprema za finale Dore 2026. koje nas čeka 15. veljače u Zagrebu, vrijedi se prisjetiti fenomena koji ovaj festival čini jedinstvenim. Dora nije samo natjecanje, ona je glazbeni izlog, platforma s koje su u eter lansirane neke od najvažnijih pjesama posljednjih desetljeća, neovisno o njihovom konačnom plasmanu. Rijetko koja godina to ilustrira bolje od prijelomne 2000., kada je pobjedu odnio Goran Karan s pjesmom "Ostani". Iako je Karan ostvario solidan plasman na Eurosongu, te su godine pravi pobjednici dugoročno postali oni koji su mu gledali u leđa. Vanna je s baladom "Kao rijeka" osvojila drugo mjesto i stvorila jednu od svojih najprepoznatljivijih pjesama, Giuliano je s moćnom "Srnom i vukom" bio treći, a čak i Alen Vitasović, koji je sa svojom himnom "Ja ne gren" završio tek na devetom mjestu, dobio je hit koji se i danas pjeva diljem Hrvatske.
Zlatno doba Dore, devedesete godine prošlog stoljeća, bilo je pravo rasadište takvih "sretnih gubitnika". Već na prvom izdanju natjecanja 1993. godine, tada još pod nazivom Hrvatski televizijski festival, mladi Tony Cetinski predstavio je baladu "Nek' te zagrli netko sretniji". Završio je na šestom mjestu, no upravo mu je ta pjesma donijela nacionalnu slavu i postala temelj karijere koja traje i danas.
Samo dvije godine kasnije, 1995., pozornicom je protutnjao dance hit "Good Boy" koji je Mineu lansirao u status tinejdžerske zvijezde, iako je zauzela skromno osmo mjesto. Godinu nakon, dok je Maja Blagdan trijumfirala sa "Svetom ljubavi", grupa Divas je sa šestog mjesta publici predstavila "Sexy Cool", pjesmu koja je postavila nove standarde domaće produkcije. Sličnu sudbinu doživio je i Magazin 1997. godine, kada su s Jelenom Rozgom kao novom pjevačicom izveli "Opijum". Sedmo mjesto bilo je dovoljno da pjesma postane apsolutni megahit i jedan od zaštitnih znakova te postave grupe.
Početak novog milenija nastavio je tradiciju. Godina 2003. ostaje upamćena kao jedna od najkontroverznijih, kada je pobjedu odnijela Claudia Beni s pjesmom "Više nisam tvoja". No, prava pobjednica u očima publike i radijskih urednika bila je drugoplasirana Nina Badrić. Njezina balada "Čarobno jutro" postala je monumentalni hit, osvojila Porin za pjesmu godine i danas se smatra jednom od najljepših domaćih pop pjesama.
Samo godinu kasnije, na Dori se dogodio još jedan glazbeni dragulj za koji su mnogi zaboravili odakle potječe. Duet Meritas i Massima, "Odjednom ti", završio je na sedmom mjestu, no postao je vječna balada koja je obilježila Massimov veliki povratak na scenu i postala nezaobilazna na vjenčanjima i radijskim postajama. Priča se ponovila i 2005., kada je Luka Nižetić sa svojim "Proljećem" osvojio šesto mjesto, no pjesma ga je preko noći pretvorila u zvijezdu i do danas ostala njegov najveći hit.
Čak ni Petar Grašo, jedan od najuspješnijih domaćih autora i izvođača, nije imao sreće na Dori, ali je zato publici podario dva klasika. Godine 1997. pobjeda mu je izmakla za dlaku s pjesmom "Idi", a dvije godine kasnije, 1999., ponovno je bio drugi s baladom "Ljubav jedne žene", dok je pobjedu odnijela Doris Dragović s legendarnom "Marijom Magdalenom". U oba slučaja, Grašine pjesme nadživjele su natjecateljski kontekst i postale dio kolektivne glazbene svijesti.
Fenomen nije zaobišao ni moderno doba Dore. Nakon povratka festivala 2019., Lorena Bućan je s "Tower of Babylon" osvojila drugo mjesto, no pjesma je postala ogroman radijski hit. Slično se dogodilo i Marku Bošnjaku 2022., čija je emotivna izvedba pjesme "Moli za nas" osvojila kritiku i publiku unatoč drugom mjestu. Ironično, upravo je Bošnjak tri godine kasnije, 2025., odnio pobjedu s pjesmom "Poison Cake", dokazavši da se upornost, ali i prethodno "izgubljeni" hit, itekako isplate.