Partner mu je preminuo od posljedica AIDS-a i nagovorio ga da pokrene carstvo. Početni kapital bila je prodaja bube

Giorgio Armani, jedan od najcjenjenijih i najpoznatijih vizionara 20. i 21. stoljeća, preminuo je danas, 4. rujna u 92. godini, prenosi Corriere della Sera. Slavni i obožavani talijanski dizajner rođen je 11. srpnja 1934. godine u provinciji Piacenzi, u regiji Emilia Romagna, nedaleko od Milana, a iza sebe je ostavio bogato naslijeđe koje je oblikovalo ne samo modu, nego i samu ideju stila. 

Njegov otac Ugo Armani upoznao je buduću suprugu Mariju Raimondu tijekom nastupa u amaterskom zboru. Oboje su voljeli umjetnost, bili kreativni ljudi, ali u 30-im godinama 20. stoljeća Italija, pod vlašću Mussolinija, nije bila najbolje mjesto za život običnih ljudi. No, dvoje mladih su se zaljubili i vjenčali se, stvorili obitelj i uskoro imali troje djece: Giorgio je srednje dijete, ima starijeg brata Sergija i mlađu sestru Rosannu. Tata Ugo bio je računovođa, mama tipična talijanska kućanica koja je razmazila djecu i za njih priređivala lutkarske predstave. Glavni pomoćnik bio joj je Giorgio, i tada u svojstvu "kostimografa", jer on je šivao kostime za njene lutke. Na početku Drugog svjetskog rata, zbog sigurnosti djece, obitelj bježi na selo, ali ih i tamo dostiže bombardiranje saveznika. U jednom od njih Giorgio se našao na ulici sam s mlađom sestrom, uspio ju je sakriti u neku jamu i baciti se preko nje. I danas govori da ga je rat formirao u snažnu i neustrašivu osobu.

Nakon rata, obitelj dolazi u Milano, a Giorgio sanja kako će postati glumac. No, siromaštvo i bolesti su svuda oko njega i on se odlučuje na studij medicine na Sveučilištu u Bologni. Odustao je nakon dvije godine kada se suočio s činjenicom da nikada neće nadvladati svoje gađenje prema krvi. Tih se dana bavi fotografijom i tako dobiva prvi posao, 1957. godine u robnoj kući La Rinascente u Milanu postaje jedan od ljudi zaduženih za uređenje izloga. Ubrzo napreduje i postaje ravnatelj jedne eksperimentalne prodavaonice odjećom. Taj ga posao vodi na službena putovanja u Englesku, gdje upoznaje nove, smjele modne ideje, miljama daleko od tadašnje talijanske mode. Počinje za svoju prodavaonicu kupovati robu s Dalekog istoka, i tu se rađa njegova fascinacija Orijentom, ali i japanskom i kineskom umjetnošću i stilovima života, kojoj je vjeran i danas.

Taj stil koji promovira u prodavaonicu dovodi mnogo novih kupaca, pa mu robna kuća nudi posao glavnog nabavljača za sve njihove odjele. Armanijeva karijera ubrzano se razvija, ali njegovi snovi su mnogo veći, jer tada već radi na skicama svojih prvih modela. I u tim ga prvim kreacijama vodi misao da mora stvoriti odjeću kakvu sam nigdje nije mogao kupiti. No, najvažniji događaj tog dijela njegovog života je poznanstvo s modnim dizajnerom Ninom Cerrutijem, koji mu 1961. godine nudi posao asistenta i mogućnost da samostalno radi na dijelovima njegovih novih kolekcija. Tako su prvi Armanijevi modeli stigli na tržište pod Cerrutijevim brendom Hitman. Novi važan preokret stiže zbog ljubavi, zbog poznanstva s mladim arhitektom Sergiom Galeottijem. Što su bili jedan drugome i danas se samo nagađa, jer iako se Armani izjašnjava kao biseksualac, nikada nije potvrdio ni demantirao ni jednu svoju ljubavnu vezu.

Činjenice ipak pretežu ka tvrdnji da je najveća ljubav njegovog života bio upravo Sergio Galeotti. Sreli su se na odmoru 1966. godine, mladi arhitekt se zbog Armanija seli u Milano, i zapravo su nerazdvojni sve do 1985. kada Sergio umire od posljedica AIDS-a (i svu svoju imovinu ostavlja Armaniju). Upravo ga je on nagovorio da otvori vlastitu modnu kuću, iako u prvim godinama njihove veze radi s dva modna dizajnera: Ermenegildom Zegnom i Emanuelom Ungaroom. Na samostalnost se Armani odlučio 1974., a za početni kapital vlastitog modnog brenda morao je prodati automobil. Bio je to najpametnije prodan Volksvagen buba u povijesti autoindustrije.

Prva lansirana Armani modna kolekcija bila je namijenjena muškarcima, a 1975. predstavlja prvu žensku kolekciju. Time je rođeno novo talijansko modno carstvo, ono koje osvaja modom koja je krajnje elegantna, jednostavna (gotovo bazična) u svojim krojevima i silueti, vrhunska u materijalima i izvedbi. Na prvim Armanijevim revijama pistom šeću muškarci u jeansu i jaknama od tvida, ali i sportskoj odjeći u bojama koje su do tada bile nezamislive u muškim ormarima. Uspjeh je strelovit i nezamislivo raste, pa je tako 1998. godine profit kuće Armani iznosio 850 milijuna dolara, čime je brend Armani postao najveća i najmoćnija talijanska modna kuća.

Ono po čemu se njegov pristup modi razlikovao od brojih drugih modnih kreatora je širina slike u koju on smješta odjeću. On, naime, nije želio da ljudi ponekad odjenu nešto s njegovim potpisom, nego pod egidom "Armani" stvoriti određeni životni stil. I mora mu se priznati da je u tome i te kako uspio, a ta ista širina kojom je zahvatio u pojam mode ujedno je i temelj veličine i bogatstva brenda koji je uspio izgraditi. Danas tako postoji Armani privé, odjeća visoke mode, koju je nemoguće kupiti u trgovinama i koja se šiva samo za odabranu klijentelu. To su haljine u kojima se svake godine iznova na Oscarima pojavljuju najpoznatije i najljepše žene svijeta. Zatim je tu marka Giorgio Armani, koju je najlakše definirati kao najluksuzniji Pret-a-Porter. Riječ je o modelima koji se šivaju u vrlo malim serijama i dolaze u standardnim konfekcijskim brojevima, te se prodaju po vrtoglavo visokim cijenama u 60 Armani trgovina diljem svijeta. Istovremeno Armani je i kreator koji veliki dio svog rada ulaže u demokratizaciju mode, i koji ozbiljno radi na tome da odjeća s potpisom postane dostupnija širem krugu ljudi. Zato je stvorio Emporio Armani, liniju koja nudi odjeću za mlađu generaciju i koja je cjenovno prilagođena ljudima koji tek počinju kupovati modu sa slavnim potpisima. Naravno, jeans Armani također spada u najprodavanije modele u svom segmentu mode, a Giorgio ima i liniju dječje odjeće (Armani junior), kao i liniju predmeta za uređenje interijera (Armani Casa). A posebno poglavlje u razvoju brenda čini Armani kozmetika, posebice parfemi, i muški i ženski.

Čuveni toaletnu vodu "Aqua de Gio" namijenjenu ženama Armani je stvorio 1982. i bila je to tada velika novost u industriji parfema, prvi nadasve senzualni miris za žene. Godine 1996. nastaje muška inačica Armani Acqua Di Gio Man, u kojoj su citrusne note zaronjene u bergamot i jasmin, a sve zajedno je podcrtano svježinom morske vode. I danas su to parfemi koji spadaju u omiljene ljetne mirise milijuna žena i muškaraca svijeta. Bio je to tek početak. Armani je stvorio i Prive liniju parfema, a jedan od njih je i Bois d'Encens, miris kreiran 2004. koji je postao njegov osobni mirisni pečat, jer do danas Giorgio nije na sebe stavio ni jednu jedinu kap nekog drugog parfema. Svima koji traže svoj mirisni znak, savjetuje: "Pažljivo odabrani miris može biti vaš zaštitni znak. To je prvo što ljudi osjete kada uđete u sobu i to je posljednja stvar koja nestane kad izađete." Godine 2006. stvorio je Giorgio Armani Code, miris prepoznatljiv po jedinstvenoj mješavini gorke naranče i đumbira, uz svježinu jasmina i natruhe orijentalnih slatkiša. A od 2013. zaštitno lice njegovog tada stvorenog parfema Giorgio Armani Si je prelijepa Cate Blanchett u čijoj ruci bočica tog parfema izgleda kao čudotvorni ljubavni napitak.