Za nešto manje od tri tjedna, samo dan nakon Valentinova, Osijekom će odzvanjati bezvremenski hitovi ikone domaće zabavne glazbe Nede Ukraden. Ususret svom velikom koncertu u dvorani Gradski vrt 15. veljače, uvijek popularna pjevačica posjetila je najveći slavonski grad i otkrila kakve uspomene dijeli sa Slavoncima te da su pripreme za glazbeni spektakl u punom jeku. "Dok sam prolazila kroz Slavoniju, išli smo preko Belog Manastira, sustizala su me sjećanja na mnogobrojne koncerte koje sam ranije imala na ovom području, koje je sinonim za vrhunski fiš-paprikaš, ali i za jako dobre tulume. Ovdje smo mi pjevači dolazili i na fešte nakon nastupa, znalo se potegnuti i iz daljih mjesta kako bismo se proveselili", ispričala je Neda. Na koncertu će slaviti ljubav, ali i 40 godina od evergreena "Zora je", pjesme po kojoj je i nazvala svoju slavljeničku turneju.
Dugo niste bili u Osijeku, ali znate li koliko je prošlo od posljednjeg susreta s osječkom publikom?
– Mislim da je više od deset godina proteklo, bilo je to u jednom trgovačkom centru, na obljetnicu otvaranja. Znam da je bio dnevni event, a zapravo već dugo nisam nastupala na pravom večernjem koncertu u Osijeku, stoga mi ovo predstavlja izuzetno zadovoljstvo. Bit će to prava fešta, ispunjena prije svega dobrom glazbom, ali i dobrom energijom jer su Slavonci ljudi koji znaju uživati u pjesmi, znaju uzvratiti i pjevati, imaju tu energiju koja se meni sviđa i mislim da nas čeka odličan koncert. S obzirom na to da je u vrijeme Dana zaljubljenih, očekujem i puno mladih, ali ne samo mladih. Dovoljno je da si mlad u duši, ne moraš biti po godištu.
Ako postoji recept za neprolazne hitove, rekli bismo da ga Vi definitno znate. Zaista, što ih čini vječnima?
Meni je zakon kad je tekst jako dobar i kad ima dobru poruku. Drugo, mora biti melodija. Ne mogu pjevati pjesme koje su na tri tona, moraju imati nekakvu melodijsku liniju da me dirne, da ih mogu upamtiti i lijepo prenijeti. E sad, kako to upakirati?
Treba li nam moderna produkcija po svaku cijenu?
Ja volim, recimo, pjesme i modernog profila, modernog izražaja, ali volim i balade koje imaju u sebi tradicionalne instrumente poput tambure i mandoline, koje možete uz gitaru otpjevati u nekom kućnom ambijentu i da lijepo zvuče. A izuzetno mi je važan tekst, dakle poruka koju svojim tekstom kao pjevačica i kao žena šaljem. Znači, to ne mogu biti prostački tekstovi, ne može biti mržnja, kletva, iako je to sad nekako trendi da ružite i psujete ili curu ili dečka koji vas je ostavio i tu neku propalu ljubav, i da se poslije toga cijeli svijet sruši i ostane vam samo da skočite s mosta. Ja to, recimo, nikad ne bih otpjevala jer mislim kraj ljubavi nije kraj života. Slučajno se dogodi ljubav, iz slučajnih susreta, pa se ta ljubav završi ili se nikad zapravo i ne realizira. I dobro, što ćemo sad? Trebamo li ugasiti svoj život? Mama i tata su vas rodili i odgojili i sad ćete se vi ubiti zato što vas netko ne voli? To je jako loša poruka. Ja nikad ne želim takvu poruku u svojim pjesmama plasirati. Kako moja pjesma kaže, nisi ti bio za mene, ni ja za tebe, nisu sve ljubavi sretne, ne krivi sebe i ne krivi mene. Treba živjeti i ići naprijed u ime lijepih stvari u životu. A Bog, ako vam je dao život, a vaši su se roditelji potrudili da vas odgoje, onda je zaista glupo da u ime nekoga koga slučajno sretnete odustanete od svega toga. Možda bih mogla biti "life coach"... Šalim se. Pjesma je odličan lijek i odlično terapeutsko sredstvo. Ja sam inače onaj tko voli i teži harmoniziranju stvari. Mislim da je moja pjesma upravo taj element koji može harmonizirati teške trenutke u životu. Kad vam je lijepo mislim, uvijek je dobro, a kad nije, onda treba mala ispomoć. A mislim da je odlična ispomoć u pjesmi.
Turneja nosi naziv po pjesmi "Zora je", koja je proslavila vašu karijeru. Kako je pjesma nastala? Jeste li mogli predvidjeti da će biti hit i poslije 40 godina?
– Đorđe Novković sjeo je za klavir, bili smo u njegovoj kući, i rekao je: "Slušaj, Nedo, imam za tebe jednu dobru temu." Odsvirao mi je tu melodiju s tekstom "Milane, labude, čuješ li, ne mogu bez tebe", a ja sam bila fascinirana. Ali me to "Milane, labude" bacilo u depresiju jer sam se upravo bila razvela od supruga koji se zove Milan, a i nije mi nekako za muškarca da bude labud. Bilo kako bilo, rekla sam da je fantastična melodija i da bih ja to strašno voljela otpjevati, samo neka se promijeni tekst. Inače smo Đorđe i ja bili više nego suradnici, bili smo dugogodišnji prijatelji, tako da bismo se počeli malo i svađati, uvijek je bilo: "Nedo, ti uvijek nešto filozofiraš s tekstovima, pa nećemo Baudelairea pjevati." Nekako sam se na kraju izborila, uz pomoć mora nas koji smo sudjelovali u stvaranju teksta, malo je i Marina Tucaković pridonijela, malo i ja. Moja je ideja bila "Zora je svanula", a oni su rekli da to nikoga ne zanima, tko će se primiti na doba dana. No ja sam inzistirala na tome, oni su to dopisivali jer, moram reći, nisu vjerovali u pjesmu. Pogotovo nije vjerovao tadašnji prvobitni aranžer Rajko Dujmić. On je smatrao da je pjesma bez veze pa smo prekinuli suradnju s njim, upravo zbog te pjesme. Naime, meni se nije svidio aranžman, njemu se nije svidjela pjesma, a on je smatrao uvredom što se meni ne sviđa aranžman, i kako bi rekli Bosanci – pukla tikva. Obratili smo se potom Mati Došenu, sjajnom aranžeru, producentu, glazbeniku, i on je napravio fantastičnu verziju koja je doživjela puno stranih, prevedenih izdanja. A ja je, eto, pjevam četrdeset godina. Baš će u Osijeku 15. veljače biti četrdeseta obljetnica prvog emitiranja pjesme "Zora je".
FOTO Dance zvijezda 90-ih povukla se na vrhuncu slave: Evo kako se kroz godine mijenjala Ivana Banfić
Desetljećima ste neumorni, radite punom parom. Odakle crpite svoju energiju.
– Prije svega od publike i povratne energije koje mi daju pratitelji zaista širom regije. Jako često nastupam u Rumunjskoj, Bugarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini. Svugdje me ima, a u Hrvatskoj najčešće. Bez publike to ne bi imalo smisla, ona je presudan faktor koji mi daje taj motiv, ali svakako i moja obitelj. Imam prekrasnu obitelj. Živimo zajedno – ja, moja kći, zet i troje divnih unuka koji su baš proslavili trinaesti, odnosno jedanaesti rođendan jer su svi rođeni istog datuma, samo s dvije godine razlike. Prekrasna su djeca, zanimljiva, pametna, talentirana, oni su mi zaista najveći uspjeh jer nije lako održati obitelj, biti sama, izboriti se da su ta djeca odgojena, dobri učenici, da im date jedan dobar temelj, pa sad, što će biti u životu... Tu smo da se pomažemo, koliko mogu kao baka, da se uvijek oslone na mene. Imaju moju beskrajnu ljubav i podršku za sve što žele i čime se god žele baviti.
A na što ste najponosniji kad je riječ o vašoj karijeri?
– Ponosna sam na to što sam pjevačica nekoliko generacija. Mislim da je to velika čast i privilegij. Mislim da će i na koncertu u Osijeku biti i onih od 13 ili 14 godina, pa do onih starijih od 70. Svi su mi zaista jako dobrodošli. Kad vidim te okice, te curice i dječake koji ispisuju na svojim telefonima pozdrave, poruke ljubavi, naravno i poruke pjesama koje bi htjeli čuti, meni su to jako važni trenuci. Jer, sve to što radite i snimate, ako se to ne prima, čemu onda? Nisam ni u snu slutila da ću dočekati toliko godina na sceni i tu popularnost koja zaista nije umjetna. Nije zasnovana ni na čemu drugom osim na pjesmi i na mom izvođenju tih pjesama.
Znači li onda da baš zbog takve publike niste digli ruke i odustali od svega?
– Publika je motiv, zaista. Ljudi su mi davali podršku i kad sam mislila odustati od svega, nije mi bilo zaista lako. Početkom 90-ih se srušio sav moj svijet. Sve te selidbe, lomovi, gubitak roditelja, što mi je kao jedinici pogotovo teško palo jer bili smo upućeni jedni na druge, bili su mi veliki oslonac. Ja se ne bih mogla baviti u tom intenzitetu pjevanjem da nije bilo podrške mojih roditelja koji su preuzimali, s velikom ljubavlju, brigu o mom djetetu. Sve mi je to davalo snagu, i na koncu, uspjeh tih pjesama bio mi je znak da ne trebam odustati jer me publika podržava. Beskrajno im hvala na tome.
Mnogim mladim pjevačicama vi ste uzor. A tko je vama bio uzor na početku, kada ste sanjali o velikim pozornicama?
– Meni je uzor bila Tina Turner. Ona mi je inspiracija i motiv svih ovih desetljeća bavljenja pjevanjem. Ona mi je ne samo uzor kao pjevačica već i kao osoba koja se znala izboriti i kao ptica feniks izdići iz svih groznih stvari koje su joj se događale u životu, i svaki je koncert bojala fantastičnom energijom. Sebe vidim kao nju. Naravno, ja nemam tu slavu i nemam taj svjetski publicitet, ali u ovim našim nekim lokalnim, odnosno balkanskim okvirima, sasvim se lijepo osjećam.
I da se vratimo u Slavoniju. Za Osijek ste rekli kako je to grad razvijen i ima razvijenu ljubav prema pjesmi, veselju i dobroj hrani. Hoćete li vi stići uživati u nekoj hrani te poznatoj slavonskoj gostoljubivosti?
– Nadam se da hoću. I ne samo u hrani nego i u dobrim vinima. Ja volim slavonska i baranjska vina, moji fanovi znaju i koje točno vino pa mi ga najčešće donesu na dar. Koncert je posao koji treba dobro pripremiti, a kada sve dobro prođe, sjest ćemo, naravno, i feštati. Ne treba posebno naglašavati koliko uživam u kuhinji. Inače, ja sama spremam jela pa kad vidim neko zanimljivo i pikantno jelo, to mi je poseban gušt.
VIDEO Ekipa filma nominiranog za Oscara: 'Ovo se dogodilo prvi put u povijesti Hrvatske, sad ide borba'
Žuti karton jer napisah kako Osječanke i Osječani slabo pamte ? Pa to je bilo uljepšavanje ili eufemizam. Trebao sam zapravo napisati kako je Neda Ukraden tijekom rata pjevala na ekavici onim istim koji su u Osijeku pobili preko 9oo ljudi. A shvaćam kako vam je lakše meni ukloniti komentar no zamjeriti se Dotičnici koja vam plaća oglas svog nastupa. Istina nije važna no novac.