Glumica Semka Sokolović Bertok rođena je 1935. godine u Sarajevu, u obitelji Rasima i Abide Sokolović. Njezin otac Rasim, financijski inspektor i – kako bi ona rekla – “bećar koji je volio kocku”, preminuo je kad je Semka imala samo tri godine. Odrastala je uz majku Abidu i sestru Bademu, kasniju opernu divu zagrebačkog HNK-a. Bila je neumorna, znatiželjna, sportskog duha – mačevala se, veslala, igrala nogomet, a u šahu postala osmerostruka prvakinja Hrvatske i šahovski majstor. “Šah sam naučila u kazališnom kafiću, a ondje sam i upoznala svog budućeg supruga Marija Bertoka. Već prvog dana sam mu rekla: ‘Nemojte se ljutiti, ali jednog dana ćete biti moj muž!’” – pričala je sa smiješkom.
Uz šah, zaljubila se i u bridž. “Ja sam im kuhala kave, pravila sendviče i – kibicirala. Kako sam u duši kartaš, igra mi se svidjela.” Igrala je, dodala bi uz osmijeh, “sve osim briškule i trešete, koje me pokušao naučiti Boris Dvornik, ali bez uspjeha.” Nakon sarajevske glumačke škole i položene mature 1953. godine, upisala je zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti. Na prijemnom joj je predsjedavao sam Branko Gavella. Svojom izvedbom Smrti Smail-age Čengića osvojila je komisiju – i započela put koji će trajati desetljećima. Čitav radni vijek provela je u Dramskom kazalištu Gavella, od 1957. do 1998. godine. U kazalištu i na filmu ostavila je trag dubok i prepoznatljiv – sedamdesetak kazališnih uloga, pedesetak filmova i petnaestak TV serija. Posebno su ostale zapamćene njene Anka u Krležinom Kraljevu i Ana Petrovna u Drami bez naslova, a publika ju je obožavala u filmu Kod amidže Idriza i u Grbavici, dobitnici Zlatnog medvjeda u Berlinu.
Voljela je životinje, svoj dom u Martićevoj dijelila s mačkama – a dva najdraža mačora nosila su imena po njoj i mužu: Semko Sokolović i Sony Bertok. O životu i glumi govorila je jednostavno, mudro: “Moj recept za dugovječnost u glumi jest održavanje mentalne kondicije. Ljudi idu u teretane, voze bicikl, trče – no sve to ne odgađa starost. A ja vježbam moždane vijuge: čitam, igram bridž i šah. Mislim da u tome uspijevam… barem po pamćenju i koncentraciji. A tijelo – Bože moj…” Semka Sokolović-Bertok preminula je 4. ožujka 2008. u Zagrebu, a samo pet mjeseci kasnije njezin suprug je preminuo dok je plivao u Jarunskom jezeru.