Već tjednima ga gledamo kako na pozornici prolazi kroz zahtjevne transformacije, a on se ne predaje i zato je uspio dogurati do finala showa "Tvoje lice zvuči poznato". Riječ je naravno o karizmatičnom i simpatičnom glumcu Lovri Juragi čiji smo talent odmah prepoznali i već smo ga 2024. godine nominirali za Večernjakovu ružu. U intervjuu nam je sad otkrio neke detalje o sebi, ali i o tome kakva je situacija danas u Hrvatskoj za mlade glumce koji se tek trebaju profilirati.
U nedjelju gledamo finale "Tvoje lice zvuči poznato" u kojem ste jedan od finalista. Kako biste opisali svoje dosadašnje iskustvo u showu? Je li cijeli proces zahtjevniji, zabavniji ili možda nepredvidljiviji nego što ste u početku očekivali? Iskustvo u showu je prekrasno. Upoznao sam jako puno talentiranih i mladih ljudi koji su spremni uskočiti u bilo koji zadatak s punim srcem, što mi je bilo predivno i baš mi je drago da sam dijelio pozornicu showa s točno takvim ljudima. Mislim da smo svi dali svoj maksimum. Show je težak i zahtjevan i iziskuje puno rada, ali svi smo se izborili sa svakom svojom transformacijom i, mislim, napravili jednu od boljih sezona do sada. Nekada je bilo padova u koncentraciji i zasićenosti materijalom, ali uz dobro vodstvo naših mentora, uz predivnu produkciju i uz veliku količinu rada, mislim da sam uspio izvući maksimum iz svake svoje transformacije. Veliko finale me i više nego veseli i mislim da ćemo napraviti odličan show za kraj. Tko će biti pobjednik, to je manje bitno. Siguran sam da će to opet biti fantastične transformacije. Četiri odlične pojedinačne transformacije i dva prekrasna dueta.
Jeste li uopće razmišljali o tome da ćete završiti u finalu? Nisam razmišljao o tome, iskreno, nisam ni pratio tablicu kako tko stoji, a mislim da su se tako i drugi ponašali. Fokusirao sam se na transformacije koje mi je "Crlja" davala i trudio se ostati konzistentan u svakoj. Finale je jedan lijep šećer na kraju i sad je na nama da izguštamo u tome do kraja.
Koja vam je transformacija dosad predstavljala najveći izazov, ne samo u vokalnom smislu, već i fizički, glumački i psihički? Najveću muku sam mučio sa Senidom. U njoj se jednostavno nisam nikako mogao opustiti do samog nastupa. Malo mi je i taj tjedan nastalo zasićenje, ali sam se izborio s tim i prošlo je sve super. Svaku žensku transformaciju sam radio s posebnom pažnjom i respektom da ne pretjeram jer jasno je da netko ode u karikaturu kako bi obranio sam sebe. Ja sam se osobno trudio što bolje ući u ulogu, a na publici je da sudi jesam li ja to odradio i kako.
Koliko vam je u ovom specifičnom formatu pomoglo glumačko iskustvo, a u kojim ste se trenucima morali potpuno prepustiti nečemu novom i nepoznatom? Glumačko iskustvo mi je definitivno puno pomoglo. Kada nisam znao što bih s transformacijom, trudio sam se samo biti što prezentniji u trenutku i ne ispadati iz uloge. Definitivno mi je gluma u tome pomogla. Mislim da je iskustvo TLZP-a jako dobro za svakog glumca. Može se puno toga naučiti i o sebi i o radu unutar takvog formata, a ja definitivno izlazim s jednim predivnim i velikim iskustvom koje ću pamtiti.
Što ste kroz sudjelovanje u ovom showu naučili o sebi kao izvođaču, a da toga ranije niste bili svjesni? Naučio sam da stvarno neke stvari, za koje sam mislio da ne mogu, ipak mogu i da uz rad i disciplinu dolaze i dobri rezultati. Mislim da sam puno napredovao u svom pjevanju i da ću i dalje nastaviti raditi na svom vokalu.
Kada govorimo o glumačkom pozivu općenito, što vam je u tom poslu i dalje najuzbudljivije? Je li vam izazovnije raditi pred kamerama, na kazališnim daskama ili u ovakvom tipu showa gdje se od vas traži sinergija glume, pjevanja, pokreta i imitacije?
Najuzbudljiviji je sam posao jer nikada ne znate što vas čeka i što sve zapravo možete iz nekog projekta naučiti o sebi. Na nama, odnosno meni, je da budem otvoren i prisutan u trenutku, a ostale stvari će se desiti.
Puno domaćih glumaca završi i u ulozi voditelja, vidite li se možda u takvom poslu? Pa definitivno mi je zanimljiva voditeljska uloga i do danas imam nekog iskustva u tome. Ako me netko u budućnosti bude zvao za neki takav angažman, s velikom ću se radošću odazvati.
Koliko je danas mladom glumcu na našoj sceni teško izboriti se za vlastiti prostor i prepoznatljivost? Puno sam puta do danas govorio o toj temi i odgovor je jako teško. Teško je jer nas je puno. U Hrvatskoj postoje četiri akademije u koje svaka prima po 12 studenata glume. To je, dakle, minimalna brojka od 48 glumaca godišnje koji dobiju diplomu. Malo je javnih castinga, tj. audicija za filmove, serije i predstave. Zbog toga neki ljudi nikada ne dođu do svog spotlighta i na kraju se, nažalost, uopće ne bave onime što su završili.
Sudjelovali ste i u showu "Zvijezde pjevaju". Koliko se razlikuje to iskustvo od ovoga u "Tvoje lice zvuči poznato"? Velika je razlika jer se ipak u TLZP-u mi bavimo imitacijom ljudi i trudimo se što bolje skinuti mimiku i glas nekog poznatog pjevača ili pjevačice. Dok smo u "Zvijezde pjevaju", uz vodstvo našeg mentora, mi kandidati trebali naučiti pjesmu i otpjevati je svojim glasom. Mogu reći da je TLZP svakako zahtjevniji zadatak jer još postoji tu i protetika i zubi i ponekad i kostim u kojem vam nije uvijek najudobnije.
Je li vam to iskustvo pomoglo da se lakše nosite s kamerama, medijskom pažnjom i komentarima javnosti? Svakako da je, tada sam se opterećivao sa svime. Svjestan sam bio da će biti svakakvih komentara, ali nekako su me tada više dirali. Danas to sve lakše podnosim i zapravo ih koristim kao vjetar u leđa za iduću transformaciju. I prije nego što sam došao u show, bio sam svjestan da će se određeni ljudi hvatati na to i komentirati kada imitiramo neku ženu, ali to je nešto što mi kao kandidati moramo prihvatiti i samo pustiti.
Prepoznaju li vas ljudi na ulici i kakve su najčešće reakcije kada vas sretnu uživo? Da, ljudi dosta pozitivno reagiraju i navijaju. Jako mi je drago kada ljudi imaju pozitivne reakcije, ali nekako mi bude još draže kad mi dobacuju da mi neka od transformacija "stvarno nije trebala". To me uvijek nekako nasmije i razveseli. Šalu na stranu, stvarno mi je drago kako ljudi reagiraju i puno mi znači svaki komentar ljudi jer ipak smo to radili za njih.
Imate li osjećaj da se oko vas već stvorila baza vjernih fanova? Drago mi je naravno ako postoje, ali iskreno, ne, nemam takav osjećaj i mislim da je tako možda i bolje.
Pišu li vam, šalju li poruke podrške i kako komentiraju vaše nastupe? Kao što sam i rekao, ljudi baš puno i lijepo komentiraju. Naravno, ima svakakvih komentara, ali meni nekako većinski pozitivno komentiraju. Stvarno sam im, evo da to još jednom naglasim, jako zahvalan jer smo na kraju dana to radili za njih da se zabave, nasmiju, malo možda i koju suzu pute, ali svakako da guštaju 13 nedjelja.
Kakve su reakcije ženskog dijela publike, dobivate li više komplimenata i neobičnih uleta otkad ste pod svjetlima reflektora? Pozitivne su reakcije, također. Što mi je posebno drago kada su u pitanju ženske transformacije jer se stvarno trudim ne pretjerati u tome.
Koliko privatnog života zapravo želite dijeliti s javnošću i gdje povlačite jasnu granicu? Pa mislim da treba postojati granica u tome. Naravno, treba ljudima dati i malo toga i podijelit ću uvijek neke lijepe trenutke, ali trudim se to što više zadržati za sebe jer mislim da je to zdravo. Naravno, postoje ljudi koji to vole u potpunosti dijeliti, ja jednostavno nisam jedan od tih.
Kada niste na setu, probi ili sceni, kako najradije provodite slobodno vrijeme? Najradije se volim odmarati tako da ne radim ništa. Ležim, gledam seriju i ne razmišljam ni o čemu. Volim šetati i voziti bicikl pa nekada i to znam raditi. Uzmem svoju Rubi, psa, i odem negdje u prirodu šetati, ali svakako je naglasak na odmoru i skupljanju energije za snimanja.
Kakvu literaturu čitate i uz kakve se serije opuštate? Što se literature tiče, nisam najjači u tom smislu, što nije baš najbolja navika, ali kad se jednostavno ne mogu skoncentrirati dok čitam nešto. Znate ono "slova mi bježe po papiru", tako nekako. Lakše mi je nekako čitati neke dramske tekstove jer onda zamišljam tog nekog lika kako izgovara taj tekst u nekom prostoru koji si ja zamislim u glavi. Što se serija tiče, u zadnje vrijeme najviše volim gledati trilere s puno obrata.
Što vas u poslu najviše motivira i pokreće: ambicija, znatiželja, dokazivanje ili pak povratna informacija publike? Najviše me pokreće to što ne znam što me čeka. Ta neka neizvjesnost mi je najnapetija. Trudim se biti u trenutku i dopustiti svakom projektu da me iznenadi. Iz svakog se trudim naučiti nešto novo, kako praktično tako i o sebi. Najviše volim onaj osjećaj kada projekt završi i kada sam zadovoljan sa svime što sam napravio. Naravno, nikada to nije savršeno, ali u svakom si projektu trudim postaviti neke ciljeve i ako sam ih ispunio onda sam zadovoljan.
Bili ste nominirani i za Večernjakovu ružu, koliko vam znače nominacije i nagrade? Pa jako mi znače jer je i sama nominacija pokazatelj da smo nešto dobro napravili. Sve nominacije i nagrade koje sam do danas dobio su mi vjetar u leđa da se i dalje trudim i radim svoj posao s guštom.
Kakvi su vaši planovi nakon showa? Gdje vas možemo gledati? Trenutačno radim na nekim novim projektima koji će ugledati svjetlo dana na jesen, a do tada me ljudi mogu gledati u HNK u predstavi "Cabaret" te u predstavi "Peti korak" s kojom smo izašli siječnju.