Prošli tjedan, 21. travnja, obilježeno je deset godina od Princeove smrti, a njegova diskografska kuća na tržište je pustila njegovu neobjavljenu, izvornu verziju pjesme "With This Tear", koju je 1992. dao Celine Dion. Princeova zaostavština i dalje je iznimno cijenjena, pa je i kod nas u Tvornici nedavno održana koncertna posveta Princeu Elvisa Sršena, The Funkblastersa i gostiju. Svoju posljednju europsku turneju Prince je održao 2014. kad je nastupio i u bečkoj Stadthalle. Gledao sam ga od 1987. već tri puta do tada, ali taj posljednji koncert bio je poseban, jer je pokazao da i na vlastiti 56. rođendan (koncert je održan 7. lipnja) nije imao dražeg posla nego svirati na pozornici.
Dapače, neke koncerte turneje, poput Beča, najavio je samo osam dana ranije i ekspresno rasprodao dvoranu od 17 tisuća mjesta. Pratio ga je ženski sastav 3rdEyeGirl u kojem je bila i basistica Ida Nielsen, koju smo 2023. vidjeli i kod nas u sklopu Zagreb Jazz Festivala. Izgleda da Princeove suradnike uvijek pitam kako im je bilo raditi s kraljem pop glazbe - jer to definitivno nije bio Michael Jackson, već Prince - pa sam lani isto pitao i Philipa Lassitera, koji je aranžirao i vodio Princeovu duhačku sekciju, kad je došao u Tvornicu. Njegov odgovor bio je pun poštovanja kao i od ostalih Priceovih suradnika: "Bilo je nevjerojatno. Prince nas je naučio značenju radne etike. Bio je oštar, ali glazbeno nježan i vrlo dobar prema nama. Studijsko iskustvo, to je bilo drugačije od svega što sam ikada doživio. Snimali smo u studiju izravno na dvoinčnu vrpcu i dobivali upute u stvarnom vremenu iz kontrolne sobe. Iskustvo nastupa uživo bilo je ludo, teško je bilo fokusirati se na svoj dio, jer sam bio fasciniran njegovom izvedbom."
U Beču je 2014. održao briljantan koncert, još značajniji znamo li da ga nakon toga više nećemo gledati uživo, najavljenim samo osam dana prije. Neke, poput londonskog, najavljivao je isti dan, u nekim gradovima svirao je tri puta dnevno, "za pravo i za fanove". I ta posljednja turneje "Hit and Run Part 2" bila je inovativna, te donijela poznate pjesme odsvirane na drugačiji, "heavy" način, sa sasvim različitim pratećim sastavom. Na "Hit and Run Part 2" turneji radio je ono što je bio san svakog kritičara i zagriženog fana istovremeno. I kad je svirao samo jedan koncert u nekom gradu, odsvirao je tridesetak pjesama - u Beču 33 - najčešće temeljito različitih od onih iz večeri prije. Kad je svirao po tri koncerta isti dan u nekom gradu, kao u Bruxellesu, izveo je pedesetak različitih pjesama. Žanrovsko bogatstvo koje je kapalo iz njegovog repertoara pokazivalo je da je ne samo premijerni autor, instrumentalist, producent i aranžer, vođa benda i showman, nego i poznavatelj pop povijesti, pa je odsvirao obrade pjesama u rasponu od Ohio Players, Tommyja Jamesa & the Shondells, do Billyja Cobhama i Wild Cherry.
Uz to je bio i duhovit. Tri puta gaseći i paleći dvoranska svjetla prije koncerta, uveo je novi način "provociranja" publike. Kad su zatim na pozornicu izašle članice 3rdeyegirl i održale kratko uvodno slovo, među ostalim su spominjale da će sve biti odsvirano uživo, da će se stalno nešto događati na pozornici i da ne žele da publika zbog zabave po mobitelima to propusti. Obećale su ozbiljan show, te stoga zamolile da se ne vade mobiteli i ne fotografira. Pomislio sam si kako nema mrkle šanse da ne zasvijetle svi mobiteli u dvorani.
Međutim, što ti je moć i želja zvijezde večeri; ako sam u sljedeća dva i pol sata u publici vidio pet upaljenih mobitela, pretjerujem. Umjesto toga vidio sam upaljače nakon dugo vremena i organsku zabavu u kojoj je publika uživala isključivo u onome što je dolazilo s pozornice. Niti fotografiranje nije bilo odobreno, nije bilo službenih fotografa. Prince je eto opet smislio cirkus da zagorča život profesionalcima koji prate koncert. Pet minuta nakon 3rdeyedgirl govorancije svjetla se u dvorani definitivno pogasila i s "Let's Go Crazy" počeo koncert. Odmah nakon trideset sekundi bilo je jasno da nešto "ne štima", da je puno toga različito. Fanatik velikih produkcija i šarenih, velikih pratećih sastava na pozornici te je sezone svirao s bazičnim triom 3rdeyegirl (ritam sekcija i gitaristica, dvije su stajale na zidu pojačala, malo kasnije došla je i klavijaturistica). S Princeom na gitari i vokalima, skoro heavy-metal udar zvuka jednog od najglasnijih koncerata koji sam čuo prvo me začudio, a usporena, prearanžirana "Let's Go Crazy" uvjerila da se događa nešto drugačije.
Čvrsta i metronomski točna rock svirka 3rdeyegirl, pakleno glasna i odvrnuta do daske, govorila je da je s turnejom "Hit and Run Part 2" Prince odlučio udariti ozbiljno "po ušima". Samo on i Jack White svirali su tada sa ženskim bendom, a muskularna svirka i fino, ali ne ekstravagantno opremljena velika pozornica bez puno ukrasa govorila je da je Prince na tridesetu godišnjicu objavljivanja albuma "Purple Rain" htio ostati sam sa svojim pjesmama, ubojitim repertoarom kakav nema puno glazbenika i ogoliti ga na najbitnije dijelove i - uživati u svirci.
Samo veliki videoekran u pozadini, odličan ali prilično "normalan" light-show, malo suhog leda i eto ti retro ugođaja. Beč je "krvario iz ušiju" u Stadthalle, ali već na trećoj "Raspberry Berret" svi su se njihali, plesali i pjevali kako bubanj kaže. Spomenemo li idući niz pjesama, od "You Got The Look", "When Doves Cry" i "Sign 'O' The Times", preko "Hot Thing", "Forever In My Life" do "Alphabet Street", bilo je jasno da imamo posla s jednim od autentičnih sexy motherfuckera plesne glazbe, kojeg u dvorani svi pokorno slušaju. Koji je imao Janesa Browna i Jimija Hendrixa u krvi intravenozno, kao što su mnogi izvođači unatrag trideset godina imali u krvi i pod kožom Princea. Taj diskoidni blok pjesama izveo je stojeći iza klavijatura ispred prvih redova publike, svirajući sintesajzere, kao DJ puštao snimljene sampleove dok je bend sa strane ozbiljno pržio skupa s njim.
Heavy funk, heavy soul, heavy disco koji je Prince tada isporučivao, s obilnim gitarskim upadima i čvrstom svirkom ženske postave, zvučao je oštrije, tvrđe i glasnije od svega što je do tada radio. Na "Controversy", jednom od njegovih prvih velikih hitova, vikao je "old school make noise" pa su vikali svi za njim. Malo kasnije dodao je programatski proglas, veseleći se da su svi poslušali savjet s početka koncerta; "Old school, no tehnology, we can see your eyes". I tako je Prince postao pokret otpora ovisničkom korištenju tehnologije, jer tijekom koncerta izgledalo je kao da mobiteli još nisu izmišljeni.
Mega-lajk koji mu je publika uputila na početku "1999", pa "Little Red Corvette" dodao je još gasa i briljantnih pjesama poput "Nothing Compares To You", na početku samo s Princeom na orguljama, vrištanjem i zbornim pjevanjem publike. Repertoar je išao po sekcijama duge i bogate karijere; "Hoćete 'Diamonds & Pearls', 'Cream' ili 'I Wanna Be Your Lover?'. pitao je, "ili nešto samo za mene?". I krenuo s "Kiss", nakon čega je uslijedio glavni šok večeri - kraj regularnog dijela koncerta. Samo sat i pet minuta za 135 eura koliko su koštale karte za dolnji dio tribina kraj pozornice?
Skoro sam demonstrativno izašao iz dvorane, ali srećom nisam. Jer je slavljenik dogurao do 2 sata i 35 minuta svirke i ukupno 33 pjesme. Prince je volio svršiti ranije pa onda kasnije svirati koliko mu paše i koliko uživa, a i publika koja ga je dozvala s pjevanjem "happy birthday". Klavirski potpuri započet s "Diamonds and Pearls" i par balada bio je komičan, pokazavši kako od velikih hitova može iskoristiti samo po 30 sekundi, povezujući ih rasipnički u blok, jer ih ima na kile. "Purple Rain" s kojom je četiri godine ranije u Beču započeo koncert završila je prvi red biseva, a bilo ih je pet.
Kad je rekao "gasite svjetla, izvadite mobitele motherfuckers i osvijetlite dvoranu", desetak tisuća ljudi povadilo je aparaturu iz mraka i pokazalo koliko su se kontrolirali protekla dva sata. Takvih par dobrih novih scenskih štoseva dodali su koncertu notu humora i ironije.
Esencijalna "Housquake" pri kraju je porušila i one koji su još ostali stajati u dvorani. "I'm gonna hurt somebody" pravdao se Prince stojeći kraj klavijatura, reagirajući na uporno dozivanje publike i ponovne izlaske na pozornicu. "Sometimes It Snows In April" bila je šećer pred kraj, maestralna balada, elegantan predkraj s tonom emocija i ovacija publike, da bi višeminutni funk jam-session opet doveo dvoranu do ludila koje je trajalo i trajalo. Ali, nažalost, još samo dvije godine.
" kraljem pop glazbe - jer to definitivno nije bio Michael Jackson, već Prince "....? Samo i jedino -McCartney. Paul McCartney !