Netflix je objavio da je produkcija filma "Monica: Unbroken" o karijeri Monike Seleš završena, opisujući ga kao "proslavu Monikine ostavštine, otpornosti i dubokog utjecaja koji je imala na tenis". Dokumentarac će sadržavati dosad neviđene snimke, osobna promišljanja same Seleš te intervjue s obitelji, bivšim suparnicama i teniskim legendama, nudeći intiman portret šampionke koja je nadišla nezamislive prepreke. Rođena 1973. u Novom Sadu, Seleš je predstavljala Jugoslaviju, a kasnije i Sjedinjene Američke Države, ostavivši neizbrisiv trag u svijetu tenisa svojom jedinstvenom igrom s dvije ruke i s forhend i s bekend strane.
Njezina karijera bila je obilježena nevjerojatnim uspjesima; do svoje 19. godine osvojila je osam Grand Slam naslova, uključujući tri Australian Opena (1991., 1992., 1993.), tri Roland Garrosa (1990., 1991., 1992.) – postavši 1990. najmlađom osvajačicom French Opena sa samo 16 godina – te dva US Opena (1991., 1992.). Bila je svjetski broj jedan 1991. i 1992. godine, a mnogi su vjerovali da je na putu da postane najtrofejnija tenisačica u povijesti. Njezin uspon bio je strelovit, a dominacija nad suparnicama, uključujući veliku Steffi Graf, neporeciva.
Sve se promijenilo 30. travnja 1993. godine tijekom četvrtfinalnog meča na turniru u Hamburgu. Dok je sjedila na klupi tijekom pauze u meču protiv Magdalene Maleeve, Günter Parche, opsesivni obožavatelj Steffi Graf, utrčao je na teren i zabio joj nož u leđa. Monika je sva u krvi prebačena je u lokalnu bolnicu, a posjetu joj je došla i Graf koja se ispričala jer je došla samo nakratko pošto se morala vratiti na turnir. Iako je skoro ostala paralizirana, fizička rana zacijelila je relativno brzo, no psihičke posljedice bile su razorne. Seleš se borila s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP), depresijom i poremećajem prehrane, a dodatni udarac bila je dijagnoza raka kod njezinog oca nedugo nakon napada.
- Postojao je razlog zašto tata nije prisustvovao tom kobnom meču u Hamburgu. Kad su mi se on i mama pridružili u Vailu, izgledao je loše. Bio je stara garda i mrzio je liječnike, jednostavno nije mogao podnijeti preglede. Imao je rak prostate. Bila sam shrvana, kao da se netko okrutno našalio sa mnom. Tata je primljen u najsuvremeniju kliniku Mayo u Minnesoti. U proljeće 1993. bila sam bolesna od brige za svog oca i bojala sam se za moju karijeru - otkrila je Seleš.
Shvatila je da njezin otac polako gubi bitku s bolešću i ta ju je činjenica shrvala. - Svaki dan počinjem razmišljati o njemu. Kako vrijeme prolazi, sve mi više nedostaje. Gdje god sam putovala na natjecanja, tata je uvijek bio uz mene. Kad je operiran od raka prostate i pao u krevet, ja sam bila kraj njega. Davala sam mu morfij za ublažavanje bolova i hrabrila ga da ustraje, baš kao što je on mene bodrio na turnirima. Preminuo je u svibnju 1998. i taj me gubitak boli više od rane u Hamburgu. Teško je kad gledaš po navici publiku tijekom meča i shvatiš da ti je najvažnije mjesto zauvijek ostalo prazno - istaknula je Monika u svojoj autobiografiji.
GALERIJA: FOTO Prepoznajete li ovu bivšu HRT-ovu voditeljicu? Gledatelji i danas žale za njenim odlaskom, a evo čime se bavi
Prošle su više od dvije godine prije nego što se vratila tenisu. Njezin povratak u kolovozu 1995. bio je trijumfalan; odmah je osvojila Canadian Masters i stigla do finala US Opena, gdje je izgubila od Graf. Godine 1996. osvojila je svoj deveti i posljednji Grand Slam naslov na Australian Openu. Iako nikada nije u potpunosti povratila razinu igre kakvu je imala prije napada, njezina postignuća nakon povratka svjedoče o nevjerojatnoj snazi volje. Napadač, Günter Parche, dobio je samo uvjetnu kaznu zbog psihičkih problema, što je Seleš duboko razočaralo te je izjavila da više nikada neće igrati u Njemačkoj.
Incident u Hamburgu nije samo prekinuo jednu od najblistavijih karijera u povijesti sporta, već je i potaknuo ozbiljne rasprave o sigurnosti sportaša. WTA je nakon napada uvela strože sigurnosne mjere. Zanimljivo je da je nakon napada održano glasanje među vodećim tenisačicama o tome treba li Monicin rang svjetske broj jedan biti zamrznut do njezina povratka. Većina je glasala protiv, osim Gabriele Sabatini koja je bila suzdržana, gesta koju je Seleš kasnije istaknula kao primjer ljudskosti. Steffi Graf nije sudjelovala u glasanju. Unatoč svemu, kada se vratila, dijelila je prvo mjesto na WTA ljestvici s Graf, velikim dijelom zahvaljujući zagovaranju Martine Navratilove.
Monica Seleš se službeno povukla iz tenisa 2008. godine, a 2009. primljena je u Tenisku kuću slavnih. Njezina priča nije samo priča o sportskim uspjesima, već i o nevjerojatnoj otpornosti, borbi s mentalnim zdravljem i ulozi pionirke u zagovaranju dobrobiti sportaša. Kako je sama jednom rekla, tenis joj je dao financijsku slobodu, ali joj je oduzeo dio djetinjstva i natjerao je da prebrzo odraste. Dokumentarac "Monica: Unbroken" zasigurno će ponuditi novi pogled na život žene čija je hrabrost inspirirala milijune diljem svijeta, podsjećajući nas da je, kako kaže jedna izreka, "povratak uvijek jači od prepreke". Njezina priča odjekuje i danas, služeći kao vječna inspiracija na sportskim terenima i izvan njih.