Ivanka Mazurkijević

"Još ne znam je li trudnoća došla u pravom trenutku"

Foto: 'Zarko Basic/PIXSELL'
'06.06.2011., Zagreb - Ivanka Mazurkijevic pozirala u centru Velike Gorice za naslovnicu vecernjakovog Ekrana . Photo: Zarko Basic/PIXSELL'
Foto: Žarko Bašić/Pixsell
Ivanka Mazurkijević (1)
Foto: Žarko Bašić/Pixsell
Ivanka Mazurkijević (1)
Foto: Žarko Bašić/Pixsell
Ivanka Mazurkijević (1)
Foto: Žarko Bašić/Pixsell
Ivanka Mazurkijević (1)
Foto: Žarko Bašić/Pixsell
Ivanka Mazurkijević (1)
Foto: Žarko Bašić/Pixsell
Ivanka Mazurkijević (1)
10.06.2011.
u 09:00
Pjevačica benda Stampedo otkriva zašto godinama uporno prkosi rokovima i normama, od čega bježi u životu, pamti li po dobrom svoje bivše ljubavi te kako je pronašla svog Benicija del Tora
Pogledaj originalni članak

Priča s jedinstvenom glazbenicom Ivankom Mazurkijević je poput lude vožnje u petoj brzini, izazov koji treba preživjeti. Dok se nad Velikom Goricom spremala oluja, uvijek raspoložena Ivanka objasnila nam je zbog čega je o sebi i svom životu uvijek pričala otvoreno bez zadrške, a u biti nikad nije rekla ništa. I nije joj baš potpuno jasno zašto nakon toliko godina na sceni sve mnogo više zanima njezina trudnoća od novih pjesama koje marljivo sprema za izlazak na svjetlo dana. – U biti sam jako kontradiktorna osoba, jer što je uopće na ovom svijetu istina – filozofski se postavlja Ivanka. Iako bi svi htjeli čuti spremaju li se zaruke s Damirom Martinovićem Mrletom, gitaristom i pjevačem Leta 3, pjevačica benda Stampedo time se najmanje zamara. Najviše je zaokupljena izlaskom novog albuma Stampeda koji bi se na tržištu trebao pojaviti krajem godine. Kako uvijek kasni na rokove, promjene neće biti ni ovaj put, ali će zato rezultati zasigurno biti zadovoljavajući.

“Život je kabaret”, rekla je jednom Liza Minnelli, a nakon nje i bend Stampedo. Velikim očima, šarenilom boja i nekom nevinošću pomalo podsjećate na tu glumicu?

– Ovo je prvi put da mi netko kaže da podsjećam na Lizu, no još sam tu i sve dok ne podsjećam na ofucanog pudla, mada i u tome ima neke poetike... Stampedo jest kabaretski bend, ali loše glumi jer je preiskren u namjeri da pruži svu medicinsku pomoć našim posjetiteljima i pomogne im izbjeći realnije sagledavanje apsurdnosti naše “moderne” zajednice. A život je najviše od svega Twin Peaks. To mi je jedna od najdražih serija.

Nakon tri godine izlazite s novim albumom. Kakve pjesme možemo očekivati. Hoćete li i dalje biti zaigrani kao uvijek ili danas malo drukčije gledate na svijet?

– Zaigrani ostajemo, mislim da čak s godinama postajemo svjesniji svojih nehotičnih odluka za daljnjim putovanjem besmislom i jedinom temom vrijednom spominjanja, a to je ljubav.Album će kasniti kao i autorica u bilo kojoj namjeri, no bit će inspiriran proteklim godinama i neobično inspirativnim ljudima koje smo upoznali u kazalištu i oko njega....

Ime vašeg benda na neki način pomalo podsjeća na način vašeg života. Do četrdesete ste živjela punim plućima, tulumarili, putovali, stopirali..., svojevrsni stampedo avantura.

Ime Stampedo, ako ga zamislimo kao pozitivnu silu, može ocrtavati sve što sam htjela biti – avanturistica s čistim medicinskim kartonom. Istina je da sam uvijek živjela kako sam htjela. Što će ti mladost ako ne luduješ! Sjećam se jednom kad sam s 23 godine išla na neki koncert. Zaštitarka na ulazu mojih godina tada me skenirala pogledom pitavši me zar ne bi bilo bolje da sam sad doma s mužem i djecom nego da se skitam po ovakvim mjestima. E to je bio sudar dvaju svjetova. Moj nikad nije smio biti statičan. Bježim od dosade i dosadnih ljudi.

Trenutačno ste “najzaposlenije biće na planetu”. Radite na novom albumu , napravili ste glazbu za film “Gabrijel” , svi pišu o vašem ljubavnom životu...

“Gabrijel”, dokumentarac Vlatke Vorkapić, obavezno dođite pogledati danas u kino Europa. Što se tiče novih pjesama, radimo u antistres tempu jer se CD-i baš i ne prodaju pa njihov izlazak nije tako presudan. Važnije je napraviti dobre pjesme i jednu po jednu pokušati približiti što većoj populaciji. Moj ljubavni život je zanimljiv? Kako kome, kako kad. Ja sam glazbenik i nisam potpisala nikakav nevidljivi ugovor s Big Brotherom, niti sam sudionik neke reality sapunice. Jedina moja obaveza jest pojaviti se na koncertu Stampeda i tamo prenijeti čistu iskrenu emociju.

Upali ste protiv svoje volje u klub onih kojima trudnoća podiže publicitet?

– Publicitet u svrhu nečeg tako prirodnog, vjerojatno razumijem i ne razumijem. Ne komentiram u detalje, datume, centimetre i OIB-e, no svima koji mi drže fige poručujem da i ja vama držim fige da sve što si zaželite ostvarite.

Oduvijek prkosite normama i autoritetu, a do danas ste uspjeli zadržati dijete u sebi. Iz inata ili?

– Pokušala sam živjeti unutar normi i autoriteta, no uvijek je završavalo probavnim smetnjama. Mislim, prkositi današnjim normama, biljezima, utezima i članku 23. je održati onu mrvu samostalnog razmišljanja. Ako si dijete danas? Užas, nekompetencija, mafija, nedostatak istinske borbe dobra i zla... Hvala Bogu da se stvorio Harry Potter i njemu slični koji nude djeci vjeru u nadnaravno. Nadnaravno, u to vjerujem.

Prigovaraju li vam da ste nezreli?

– Ne znam, nezrela zvuči kao “stari, ubrana prije svog vremena”. Volim reći: “Danas puno zrelije izlazim na kraj sa svojom nezrelošću”, a ako je nezrelo biti optimističan i kasniti na rokove, onda sam kriva, drugostupanjski! Moja majka Nevenka nikad mi nije prigovorila zbog moje nezrelosti, mislim da je čak i pomalo poticala. Moja generacija je iskusila gnjusan rat, prijevaru i pljačku. Mene moja mati svaki dan sa suzom i osmjehom na posao prati.

Kako biste opisali tridesete koje su proletjele. Jesu li vas na neki način osvijestile i spustile na zemlju?

– Evo, sad ću biti iskrena. I primijetit ćete da sam sve rekla osim što ću izostaviti imena ulica. Tridesete su bile kaotične, ponekad histerične, no imala sam dosta sreće i uletavala u toliko zanimljivih priča, poput puno dobrih glazbenih projekata, koncerata, Scena Gorica sa Senkom Bulić, autorska glazba uz Stampedo... Putovanja s prijateljicama i prijateljima, lude noći, glupe noći, neostvareni snovi, ostvareni snovi... Dakle, sve se dogodilo i na sreću preživjela sam... Dogodila su se tu i neka razočaranja u ljude. Imam jednu manu, a to je da im previše vjerujem.

Već ste gotovo dva desetljeća na sceni, ljudi vas doživljavaju kao maštovitu umjetnicu otvorenu prema svemu?

– Otvorena, dobra, prava vila od jeftinog šarenog papira. Ne vara dojam, biti zao i činiti zločeste stvari, za to mi je ovaj život prekratak. Iskreno, naporno je lagati i najsitnije gluposti jer ih onda moraš takvima pamtiti.

U životu ste zasigurno radili svakakve ludosti. Koje vam prve padnu na pamet?

– Ludosti koje uključuju strah i avanturu vežem uz dosta nesmotreno ponašanje u svojim dvadesetima. Autostop mi je tada bio super, no dovodio me u vrlo opasne situacije, poput jedne kad smo moja prijateljica i ja odlučile napustiti jednog kamiondžiju jer nam se činio “opasan” da bismo se nekoliko minuta kasnije našle na minus dvadeset u mrežastim čarapama među austrijskim Alpama, gdje auto prođe jednom u danu. Imale smo vrašku sreću jer upravo to jedno vozilo u danu je brzo naišlo. Smilovao nam se čovjek i rekao da nikad ne staje stoperima, ali život je bio u pitanju. Nekad se treba koncentrirati i izabrati manje zlo.

Uporni ste u tome da vječno zadržite ljubičasti pogled kroz naočale?

– Zbog toga jer je ljubičasta neobičan kontrast sivoj boji koja prevladava, no je li to naivno? Ako je zrelo i pametno očekivati samo najgore, onda bolje da ostanem budala.

Mislite li da ste svih ovih godina bježali od neke vrste odgovornosti...

– Ne, tako se čini, no odgovornost prema bankama i kreditima, lizinzi, kartice s dubokim mogućnostima... da, to sam pokušala hipijevski izbjeći. Odgovornost prema obitelji i prijateljima – to ne. Onda bih ostala sama, a samoća godi samo nakon što te na trenutak ostave na miru. Svi ti divni prijatelji i obitelj. Isuse, evo suza....

Plaši li vas pomalo uloga mame jer ćete to postati relativno kasno. Ipak, za vas je ovo, čini se, pravi trenutak.

– Ne znam jesam li zakasnila, hoću li biti dobra i je li ovo pravi trenutak. U životu sam se uvijek dobro suočavala sa svim strahovima, tako ću i sad. Briga još nikom nije riješila probleme, zasigurno ne bi i meni.

To će dijete biti najraspjevanije na planetu?

– Tarot, rune ni svi sveci ne znaju to.

Muškarci koje ste voljeli – ostaju li vam u dobrom sjećanju?

– Sjećanje na sreću blijedi s godinama, no svi su dali sve od sebe u datom trenutku. A to je znalo nekad biti i premalo i previše. Vjerujem da sam i ja njima bila i premalo i previše. That’s life!

Jeste li napokon pronašli svoju srodnu dušu u Damiru Martinoviću? Naime, svi kažu Ivanka i Mrle su poput jedne osobe, vrlo slični u pogledima na život...

– Iskreno, svaki dan sretnem srodnu dušu, a Mrle je posebna osoba koja je vrlo zaposlena. Naime, obavlja hvalevrijednu zadaću: tri puta na tjedan tješi ljude kojima iz bilo kojeg razloga kasne autobus ili vlak. Samo, Mrle je sve na kvadrat od onog što sam ja.

Koliko vam ljubav danas komplicira život?

– Ne bi to bila ljubav da ti ne komplicira život. Uvijek se slatko nasmijem kad čitam u novinama o tim skladnim parovima koji se kunu u vječnu ljubav. Što je to, pitam se ja?

Na koje vas ljubavne filmove najviše podsjećaju vaše ljubavne priče?

– Nešto između “Robocopa”, “Valter brani Sarajevo” i popularne turske serije “Ezel”.

Koliko ima istine u onoj smiješnoj priči da ste se s Mrletom zbližili kraj hotela Millenium u Opatiji kad su se zakačile dvije mačke i psi bez repova?

– Sve je istina. Mrle mi je spasio i zakomplicirao život. Tko zna što bi bilo da me te večeri nije utješio.

Osim da je suosjećajan i osebujan umjetnik velikog srca, kako biste još opisali svog Mrleta?

– Ovo je neka zabuna. Ja Mrleta stvarno samo slučajno sretnem po Zagrebu, Gorici i Rijeci. Čini mi se da bismo mogli biti nešto više nego slučajni sretači, no on ima vrlo malo vremena. Jako je zgodan i lijepo hoda.

Jednom ste rekla da padate na muškarce koji imaju dobar smisao za humor.

– Ma sve je važno dok se ne probudiš. Kad sam bila mlađa, važan mi je bio izgled, a onda sam shvatila da volim te muževne tipove kao Benicio del Toro, markantne, karizmatične... Da, u biti sam uvijek htjela imati jednog Benicija. I pronašla sam ga.

Čega ste se posljednjih godina najviše posramili?

– Neispunjenih obećanja i kašnjenja. Ljude sam prije znala izluđivati svojim kašnjenjem, no sad sam se ipak malo popravila.

Kakva ste prijateljica, mogu li se ljudi osloniti na vas?

– Mislim da sam “Waterproof”. Nisam jedna od onih koji prijatelje moraju viđati svaki dan, ali kad se sretnemo, onda svaki detalj ne ostaje detalj. Ne lijepim se za ljude. Ako im je potrebna moja pomoć, uvijek sam tu da pomognem, nema te bakterije koja bi me spriječila u tome.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

MO
ModoBoss
10:37 10.06.2011.

Naravno, ne trebaju zaruke.. i da, ne treba se vjenčati. Ali, znaš Milkice, postoji nešto što se zove romantika. Lijepo je kad te dečko (ili cura zaprosi). I znaš, lijepo je i kad se vjenčaš..jer iz jednog takvog braka sigurno dolaziš i ti. U pravu si...ne treba, ali ne trebaš odmah vrijeđati da netko zbog toga živi \"u srednjem vijeku\". Stvar je izbora. I kad se ti NE UDAŠ i kad te NITKO ne zaprosi jer to nije COOL..je neću reći da si glupa ko k.... Pusa!

BJ
bjuri47
10:47 10.06.2011.

Milkice..dali bi mi htjela popusiti i uljepsati mi dan a ti napraviti dobru stvar ako nisi sputana moralom malogradanstine i srednjim vjekom ...bio bih sretan i castio bih te cugom...

MI
Milkica
10:14 10.06.2011.

Nije istina da bi svi htjeli čuti spremaju li se zaruke. Koji primitivizam. Čemu zaruke u današnje doba? I što to znači? Pogotovo nakon trudnoće. Zašto bi se uopće vjenčali. Stvarno živite u srednjem vijeku.