Jadranka Đokić: Volim kada mi se nude uloge koje nisu slične onima koje sam igrala, koje predstavljaju izazov

Kazališna i televizijska glumica Jadranka Đokić ulogom Ive u filmu "Trebalo bi prošetati psa" još jednom je dokazala da je s pravom proglašena jednom od najboljih domaćih glumica. Ova uloga samo je jedan od razloga zašto je Jadranka zaslužila biti na listi nominiranih za Večernjakovu ružu. Zbog obveza Jadranka nije bila u mogućnosti odgovoriti na pitanja o nominaciji pa vam ovom prilikom donosimo ulomak intervjua koji je ljetos dala za Ekran u povodu prikazivanja "Trebalo bi prošetati psa" u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Puli.

1. Koga glumite u filmu "Trebalo bi prošetati psa"?

Igram Ivu, ženu u tridesetima, zemaljsku stjuardesu kojoj se u danu iz kaosa ispred agencije u kojoj radi pojavljuje bivši dečko. U filmu ga igra moj sjajni kolega Franjo Dijak. On je ostavio nju, i to bez riječi, no pojavio se opet jer je, među ostalim, i to jedna stvar koju želi ispraviti prije nego što umre. U tom trenutku ona je druga žena i u vezi je s drugim muškarcem. Oženjenim. Uglavnom, voljela bih da publika pogleda film, a imat će prilike i u kinu i na televiziji. Zagrlila sam taj lik, volim Ivu. Ona je jedan od onih likova koje bih uvijek ponovno igrala.

2. Koji kriterij mora biti zadovoljen da biste prihvatili ulogu?

Volim kada mi se nude dobri tekstovi, scenarij. Volim kada mi se nude uloge koje nisu slične onima koje sam igrala, koje predstavljaju izazov, koje su dobro napisane... Definitivno su mi važni i redatelj i kolege, ekipa s kojom surađujem. Fantastičan je osjećaj kada se sve to poklopi. No, naravno, nije uvijek tako.

3. Kako ste uopće počeli glumiti?

Poezija i moje profesorice imale su veze s time. Prepoznale su mogućnosti i usmjeravale me tim putem, a poslije je došao teatar i mnogi umjetnici koje sam sretala u Puli. Pulski festival, naravno, bio je dio toga. I on nam je bio škola u kojoj smo učili gledajući filmove. Bili smo mu vjerni pratitelji, podrška i suradnici. Radili na otvaranjima i zatvaranjima, vodili programe u Areni, na Kaštelu...

4. Je li ikad postojala opcija B onoga čime ste se htjeli baviti osim glumom?

Imala sam želju postati logopedica. To je prvi prijamni ispit na koji sam otišla. Međutim, nisam smatrala da sam dovoljno predana tomu ili da su moji motivi dovoljno snažni, bez obzira na neupitan interes za to područje. Zna mi se i danas provući ta misao što bi bilo... Tko zna.

5. Jeste li zbog lošeg ekonomskog stanja u zemlji pomišljali na odlazak u inozemstvo?

Voljela bih otići, ali ne iz tih razloga, nego jednostavno zbog vlastitog profesionalnog i osobnog nadograđivanja. Znam mnoge koji odlaze, al' znam i one koji se vraćaju. Ti razlozi povratka uvijek su povezani s dubokim i intimnim pripadanjem ovom prostoru, onom što zovemo dom..

6. Jeste li žena od planova, kako se vidite za pet godina?

Imam neke želje koje ću sigurno realizirati unutar pet godina – samo meni važne, ali ne i posebno zacrtane planove, što opet ne znači da bezglavo tumaram životom. Dopuštam mu da se događa. Najbolje stvari ionako su mi se događale kada sam najmanje planirala ili očekivala te jednostavno bila postojana u trenutku kada je to potrebno.

>>U novom spotu Tine Vukov glume Jadranka Đokić, Andrej Dojkić i Drag Queen

>>Glasujte u anketi: Tko je zaslužio Večernjakovu ružu 2014.?