Nastup bivšeg košarkaša Bogoljuba Đurića u srpskoj inačici popularnog kviza "Potjera“ postao je pravi hit na društvenim mrežama i među gledateljima diljem regije. Nekadašnji igrač kragujevačkog Radničkog i sarajevske Bosne nije samo pokazao zavidnu razinu općeg znanja, već je svojim mirnim i staloženim nastupom osvojio simpatije publike. U napetoj završnoj potjeri, zajedno s još jednim natjecateljem, uspio je obraniti impresivan iznos od 1.200.000 dinara, što je nešto više od 10.000 eura. Simbolično, na putu do pobjede stajao mu je lovac Dušan Macura, također bivši profesionalni košarkaš.
Đurić, koji je danas umirovljeni profesor matematike, u razgovoru s voditeljem Jovanom Memedovićem otkrio je da se košarkom bavi više od pedeset godina, prvo kao igrač, a kasnije i kao trener. Karijeru je započeo s petnaest godina u Radničkom iz Kragujevca, a vrhunac je doživio igrajući četiri sezone za moćnu sarajevsku Bosnu. Tijekom karijere upisao je i šesnaest nastupa za reprezentaciju Jugoslavije, dijeleći svlačionicu s nekim od najvećih imena regionalne košarke. Publici je priznao kako mu je „Potjera“ omiljeni kviz te da se prijavio kako bi ispunio dugogodišnju želju, bez namjere da se ponovno natječe. Njegova skromnost, u kombinaciji s bogatim životnim iskustvom, dala je emisiji posebnu draž i podsjetila mnoge na zlatno doba sporta na ovim prostorima.
Ipak, najdublji trag u regionalnoj košarci ostavio je kao član generacije sarajevske Bosne koja je u sezoni 1982./83. igrala finale prvenstva Jugoslavije u košarci. U razgovoru se kratko prisjetio „one čuvene poništene utakmice“, aludirajući na jedno od najkontroverznijih finala u povijesti sporta. Riječ je, naravno, o legendarnoj seriji protiv Šibenke i mladog Dražena Petrovića. U dramatičnoj završnici sudac je dosudio prekršaj nad Draženom, koji je s linije slobodnih bacanja donio Šibenčanima naslov. No, nakon velikog slavlja na Baldekinu, Košarkaški savez Jugoslavije donio je odluku o poništenju utakmice i naložio odigravanje nove na neutralnom terenu u Novom Sadu. Šibenka je to odbila, pa je titula administrativnim putem pripala Bosni, što je ostala jedna od najosjetljivijih i najraspravljanijih tema u regionalnoj košarci.
Jednako fascinantan dio njegove karijere je i susret s najvećim košarkašem svih vremena, Michaelom Jordanom, i to prije nego što je svijet uopće znao tko je on. Đurić je bio član reprezentacije Jugoslavije koja je početkom osamdesetih godina bila na turneji po Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su igrali protiv sveučilišnih momčadi. Jedan od protivnika bila je i North Carolina, za koju je tada igrao Jordan kao brucoš. „Nažalost, tu smo utakmicu izgubili u produžetku, ali najbolji igrač na terenu nije bio netko od njih. Bio je to naš Praja Dalipagić koji je zabio 48 poena i odigrao fenomenalnu utakmicu, uz pokojnog Dražena“, ispričao je Đurić, evocirajući uspomene na dvoboj.
Nakon što je završio igračku karijeru, Đurić se kratko okušao kao trener seniorskih momčadi. Međutim, kako je sam priznao, taj pritisak nije bio za njega. „Vidio sam da moj živčani sklop nije za to“, objasnio je svoju odluku da se od 1991. godine u potpunosti posveti radu s mlađim kategorijama. Pronašao je savršenu ravnotežu spajajući svoje dvije najveće ljubavi – matematiku i košarku. Kroz rad s djecom, desetljećima je prenosio ne samo sportsko znanje, već i životne vrijednosti, strpljenje i analitičnost koje je i sam demonstrirao u kvizu.
Sramota.