Legendarni redatelj Steven Spielberg nije mogao pronaći bolji trenutak za svoj novi film "Dan razotkrivanja", u kojem se bavi svojom omiljenom temom: susretom ljudi i izvanzemaljaca. Naime, živimo u vrijeme kada su pobornici teorija zavjere poput onih da ljudi nikad nisu letjeli u svemir, da je Zemlja ravna ploča, i onom najnovijom – da se masovno umire od cjepiva protiv korone jer "nikad prije mladi nisu ovoliko umirali", a sve je dodatno podgrijao i američki predsjednik Donald Trump koji je obećao otkrivanje svih dosjea o izvanzemaljcima. Stoga će im ovaj film doći kao as na desetku, jer će sad neki teoretičar zavjere dok bude pio s dečkima u kafiću imati dodatne adute za svoje teorije. A Spielberg je u "Danu razotkrivanja" lijepo zaokružio sve, jer je glavna poanta da američka vlada još tamo od 1947. i Roswella dokumentira i zataškava susrete s "malim zelenima". No postavlja se logično pitanje, ako je to doista tako, zašto onda Marsovci ili Jupiterci vole baš Amerikance, pa se samo spuštaju na njihovo tlo?
Radnja prati Daniela Kellnera (Josh O'Connor), stručnjaka za kibernetičku sigurnost koji dolazi do šokantnih dokaza da su vlade desetljećima prikrivale postojanje izvanzemaljskog života. Kada odluči razotkriti istinu, postaje meta moćne organizacije Wardex, koju predvodi hladni i proračunati Noah Scanlon (Colin Firth). Paralelno pratimo Margaret Fairchild (Emily Blunt), televizijsku meteorologinju koja nakon neobičnog susreta počinje doživljavati neobjašnjive vizije i razvija sposobnosti koje bi mogle biti ključ razumijevanja cijele misterije. Daniel radi s timom Wardexovih prebjega, predvođenih Hugom Wakefieldom (sveprisutni Colman Domingo), kako bi informacije objavili javnosti. Oni čekaju samo znak za pokretanje završne faze svog plana: oslobađanje svega snimljenog materijala o susretima s izvanzemaljcima.
E sad dolazimo do najbitnijeg – ako u kino idete očekujući grandiozni spektakl pun misterioznih otkrića, mogli biste se razočarati. "Dan razotkrivanja" ne igra na kartu misterije i vau otkrića kao "Bliski susreti treće vrste". Ono što ovaj film čini posebnim jest Spielbergova sposobnost da i u spektakularnom okviru zadrži fokus na ljudima. Film nije samo priča o izvanzemaljcima, on govori o strahu od nepoznatog, o važnosti istine i o pitanju jesmo li kao vrsta spremni prihvatiti činjenicu da možda nismo sami u svemiru. Spielberg vješto koristi elemente trilera i znanstvene fantastike kako bi stvorio napetost, ali srž filma ostaje duboko humanistička. Vrlo je važno i pitanje vjere i kako bi otkriće vanzemaljaca promijenilo vjeru u ljudima. U jednoj od najzanimljivijih dijaloga u filmu časna sestra kaže Kellnerovoj djevojci kako ni sama ne vjeruje da je svemoćni Bog stvorio tako veliki svemir i onda živa bića stavio samo na Zemlju. Vizualno, film izgleda impresivno. Spielberg ponovno surađuje s dugogodišnjim direktorom fotografije Januszom Kamińskim.
Glazbu potpisuje legendarni John Williams, u svojoj tridesetoj suradnji sa Spielbergom. Njegova partitura uspijeva biti istodobno nostalgična i moderna, pojačavajući osjećaj misterija i emocionalne težine. Upravo zahvaljujući glazbi mnoge scene dobivaju dodatnu snagu i ostaju u sjećanju dugo nakon završetka projekcije. Ipak, film nije bez mana. S trajanjem od gotovo dva i pol sata, povremeno djeluje preopterećeno idejama. Pojedini zapleti mogli su biti sažetiji, a završnica će vjerojatno podijeliti publiku. Ako ćemo iskreno, najčudnije je da naši junaci razotkrivanje namjeravaju napraviti puštajući snimke susreta s izvanzemaljcima u eteru lokalne TV postaje. Dragi Spielberže, nismo više u 1977. i "Bliskim susretima treće vrste". U 21. stoljeću u roku od 5 minuta viralne postaju pjesmice poput "Sjela baba u balon", zamisli kako bi se tek ovakve snimke brzo proširile internetom?
Prije svega treba znati da je Spielberg pdf