Slaven Bilić, jedna od najkarizmatičnijih figura hrvatskog sporta, vratio se na mjesto izbornika hrvatske nogometne reprezentacije. Rođen u Splitu 1968., Slaven je odrastao uz Tonija Kukoča sanjajući o Hajduku, no obrazovanje je bilo prioritet. Bio je odlikaš, a na očev nagovor završio je Pravni fakultet, stekavši diplomu koja ga je činila rijetkom pojavom u svijetu nogometa.
Igračku karijeru definirali su mu srčanost i liderstvo. Nakon šest sezona u Hajduku, u Karlsruheru je postao prvi stranac kapetan u povijesti Bundeslige. Transfer u West Ham bio je rekordan, a u Engleskoj je postao ikona. Vrhunac je bila svjetska bronca s reprezentacijom 1998., gdje je unatoč teškoj ozljedi kuka odigrao sve utakmice.
Kao izbornik Hrvatske proslavio se pobjedom protiv Engleske na Wembleyu, lansiravši generaciju predvođenu Modrićem. Njegova strast i nekonvencionalan pristup donijeli su mu status kultnog trenera. Isti žar prenio je na klubove koje je vodio, od Moskve do emotivnog povratka u West Ham, gdje je u prvoj sezoni srušio nekoliko klupskih rekorda.
Izvan terena, Bilić je rocker u duši. Svirao je gitaru u bendu Rawbau, s kojim je snimio navijačku himnu "Vatreno ludilo". Otac je petero djece, no privatni život strogo čuva od javnosti. Aktivan je kao UNICEF-ov veleposlanik i osnivač zaklade „Vatreno srce“. Posljednjih godina domaćoj i svjetskoj javnosti predstavio se u ulozi voditelja podcasta (Ne)uspjeh prvaka, u kojem je razgovarao s najvećim sportašima s ovih prostora.