Samo nekoliko dana nakon što je javno izrazila svoj gnjev i povrijeđenost zbog, kako je navela, "bijede i primitivizma" pojedinaca koji su snimali i neprimjereno komentirali grob njezinog pokojnog supruga Dina Dvornika, Danijela Dvornik je svojim pratiteljima na Instagramu pružila uvid u svoju oazu mira i pokazala kako pronalazi utjehu i sreću u malim, ali suštinskim životnim radostima. U seriji fotografija koje odišu spokojem i toplinom jesenskog sunca na otoku Braču, Danijela je otkrila recept za svoj unutarnji mir, a njezina objava postala je snažna poruka o otpornosti i pronalaženju ljepote usred životnih oluja.
Na fotografijama vidimo Danijelu u opuštenom izdanju, odjevenu u udobnu bež jaknu od flisa, s blagim osmijehom na licu dok zamišljeno gleda u daljinu. Zlatno svjetlo zalazećeg sunca obasjava njezino lice, stvarajući atmosferu potpune smirenosti. Njezin izraz lica govori više od tisuću riječi – to je lice žene koja je pronašla svoje mjesto pod suncem, daleko od gradske vreve i negativnosti koja je ponekad okružuje. No, prava snaga ove objave leži u riječima koje je podijelila sa svojim pratiteljima, opisujući jedan savršen dan koji sažima cijelu njezinu životnu filozofiju.
"Da…. definitivno otok je moja sreća", započela je Danijela svoju emotivnu ispovijest, potvrđujući još jednom da je njezina odluka o preseljenju iz Zagreba na Brač bila jedna od najboljih u životu. Njezine riječi odzvanjaju iskrenošću žene koja je nakon turbulentnog i intenzivnog života svjesno odabrala sporiji, mirniji ritam. Opis njezinog dana zvuči poput scenarija za film o idiličnom životu na Mediteranu. "Predivan sunčan dan, kavica na suncu, odradila sam moje fasion storyje i odgovorila na neke mailove, a onda veselo otišla u maslinik."
Ovaj kratki uvod u njezin dan otkriva mnogo o Danijeli danas. Ona je i dalje poslovna žena, influencerica koja ispunjava svoje obveze, ali to čini pod vlastitim uvjetima, usklađeno s ritmom prirode i otoka. Nema stresa, nema žurbe. Nakon što je obavila posao, njezino utočište je maslinik – mjesto koje je sama stvorila i u koje je uložila ne samo novac, već i srce. Poznato je da je Danijela jednom prilikom izjavila kako je prodala skupe dizajnerske torbice kako bi uložila u svoju kuću i maslinik, odluka koja je tada možda nekima zvučala neobično, ali koja se pokazala kao investicija u ono najvrjednije – vlastitu sreću.
Prava čarolija dana, kako opisuje, dogodila se upravo u tom masliniku. "Dan je bio ko stvoren da se zapale vec suhe grane od maslina koje mi oku smetaju a moj stari prijatelj je donio pašticadu i njoke netom skuhanu i prijateljski podjelio ručak", napisala je, a u tim se riječima krije esencija dalmatinskog načina života. Nije riječ samo o hrani; pašticada s njokima simbol je doma, tradicije, zajedništva i prijateljstva. Scena u kojoj dvoje starih prijatelja dijele ručak u masliniku, okruženi mirisom dima spaljenih maslinovih grana, slika je istinske, nepatvorene sreće.
"Je li može bolje? Pašticada sa njokima u masliniku na ovakav dan?", upitala je Danijela svoje pratitelje, a pitanje je, naravno, retoričko. To je uzdah zadovoljstva žene koja je svjesna neprocjenjive vrijednosti takvih trenutaka. U svijetu koji juri za materijalnim i prolaznim, Danijela pronalazi ispunjenje u jednostavnosti, u gesti prijatelja koji joj "daje ruke" kako bi brže spalili grane, u zajedničkom radu i planovima za budućnost. "Dogovorili smo se za sutra da sjednemo na biciklu i odradimo turu do Milne i popijemo kavu na suncu", dodala je, pokazujući da njezin otočki život nije izolacija, već ispunjen aktivnostima i dragim ljudima.
Ova objava dobiva na težini kada se stavi u kontekst događaja koji se zbio ranije. Naime, 4. studenog, Danijela je oštro reagirala na videozapis Dinovog groba koji je kružio društvenim mrežama uz natpis "Dino Dvornik. Legenda. Zaboravljen od svih." Njezina reakcija bila je snažna i beskompromisna. Nazvala je taj čin "bijedom i primitivizmom", osuđujući zadiranje u intimu i svetost mjesta koje za nju i njezinu obitelj predstavlja vječni spomen. Njezin gnjev bio je opravdan i naišao je na veliku podršku javnosti, koja je prepoznala duboku povredu koju takvo ponašanje nanosi.
Cvječari primaju narudžbe za održavanje groba, samo ne rade badave, treba ih platiti. Ali, da onda bi falilo za botokse, plastične operacije, šminke...