DUGO SE MUČIO

Domaći glumac o svom identitetu: 'Osjećam se kao Jugoslaven, evo i zašto'

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Leon Lučev
Foto: Žarko Bašić/PIXSELL
Leon Lučev
Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL
Foto: Davor Puklavec/Pixsell
Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL
Foto: Facebook
Leon Lučev
17.02.2020.
u 15:04
- Tko je naš glumac, čovjek koji hendla, obrađuje, korigira naša iskustva dok smo mi u nepoznatom sebi. U zaboravu. Moj zaborav traži svoj prvi identitet. I najbliži. Jugosloven - napisao je Lučev
Pogledaj originalni članak

Šibenski glumac Leon Lučev na svom je Facebook profilu napisao zanimljivu objavu u kojoj je prijateljima objasnio što je njemu Jugoslavija. Lučev je za vrijeme rata bio pripadnik 113. Šibenske brigade i 60 postotni je invalid.  Trenutačno živi u Beogradu, gdje je lani snimio i hvaljeni film "Teret" redatelja Ognjena Glavonića.

- Dugo se mučim temom identiteta. Odrastanje u Jugoslaviji, bazična obitelj, rat, akademija, brak, razvod, djeca. Ostavljaju tragove u covjeku. Psihi. Identitet mi je tema rada. Tko smo mi iza naših identiteta? To mi je pitanje. Tko je naš glumac, čovjek koji hendla, obrađuje, korigira naša iskustva dok smo mi u nepoznatom sebi. U zaboravu. Moj zaborav traži svoj prvi identitet. I najbliži. Jugosloven - počeo je Lučev, a onda i objasnio zašto je to tako. 

- Kao takav sam rođen, odgojen, formiran. I deformiran. I to živim sve ove godine. Nesvjesno. I sve više svjesno. Radim u svim republikama. Nagrađen u svima, osim Makedonije. Ali tog teritorija više nema. Ne postoji. Dakle moj identitet nije teritorijalan. Sjećanja postoje na tu zemlju, na iskustva, na odnose, ali nije ni identitet prošlosti. On ima s prošlošću veze. Ali mimo nje - prošlosti , rata, raspada te države - tu je. Živim ga sada. I zanimljivo da ovo pišem iz Beograda. Grada koji mi trenutno odgovara. Dovoljno je velik za skrivanja, dovoljno topao za druženje, dovoljno mali za nježnost i dovoljno veliki da mi ide na ku*ac - napisao je i Lučev i nastavio o identitetu.

Foto: Facebook
Leon Lučev

 

- Bio sam sa Mikijem prije nekoliko večeri u Ljubljani, i sa Jozkom i Mihom. U Zagrebu sa svojom djecom, Majom, čuo se s Smiljanom. U Budimpešti sa studentima. U Novom Sadu sa studentima. Pripremam radionice u Beogradu i Zagrebu. Trebao bih u martu raditi s Tinom u Bosni. Pa u maju sa Alexom u Makedoniji. Sa Ognjenom sinoć na Kanarevom brdu pričamo. Olja se javlja iz Beča. Puna je ko šipak. Svega. Trebamo se vidjeti u Beogradu u maju. Bruno je kao šipak u Rijeci. Eksplodirat će od svega. Dražen na relaciji Beograd - Zagreb. Lucija u Zagrebu. Jelena, Neo i ja trenutno u Beogradu. Postavljamo neke naše temelje za dalje. Iz ljubavi. Ela, Ivan i Zoe u Zagrebu. Vidim ih u letu, a potrebe su puno veće. Mama i sestra su u Americi. Zoran i Vjeko na Hvaru. Georg u Berlinu i Portugalu. Ivana sa stomakom u Zagrebu. Ivan nešto kuha u Crnoj Gori - nastavio je Lučev i dodao da mu je to najvažnije. 

- Meni je to Jugoslavija. Moja. Ljudi. Koji zajedno žive i stvaraju. Vole se. Rastu zajedno. I gube se, nalaze, pitaju, lome, skakuću od sreće, mijenjaju. Slučajni susreti sa Živkicom i Nastjom. Damir i Kate. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo. Jer je naša. Nema pravila. Nema razlika. Nema sranja. I puno sam ih zaboravio sada, ali znaju da su tu. U srcu - zaključio je Leon i za objavu dobio gotovo 300 lajkova, ali i 30 podjela. 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 279

GL
Glorfindel
15:13 17.02.2020.

Ok, da bi se svakom svidio i uvukao u pakaš moraš biti jugić Šteta što to nisi uzvikivao 93. dok su te Jugići granatirali

MI
mica1111
15:18 17.02.2020.

Jugosloven...a ljudi moji...jadno je to kad si identitet tražiš u propaloj državi...što nisi kozmopolit? A ne ti si ipak izabrao!

DU
Deleted user
15:24 17.02.2020.

Ja se osjećam Austro-Ugarom, ali neću to preglasno pričat da ne bi slučajno došli po mene i obukli mi košulju koja se kopči na leđima...