U sklopu proslave Sudamje, Damir Urban održao je koncert na splitskoj Pjaci, prostoru koji već godinama nosi posebnu energiju susreta publike i glazbe. Njegov nastup bio je više od samog koncerta – pretvorio se u emotivno putovanje kroz osobne uspomene i snažnu povezanost s gradom u kojem je, kako sam priznaje, jedno vrijeme živio i stvarao.
''Ja sam u Splitu živio jednu godinu i pol dana, snimajući album ‘Žena i dijete’ s Draganom Lukićem, imao sam iznajmljen stan ovdje. U jednom trenutku osjetio sam se kao doma i zapitao se gdje ja to zapravo trebam ići kući'', rekao je Urban za In Magazin.
Ipak, njegove uspomene na Split nisu uvijek bile idilične – bilo je i neobičnih, pa i kaotičnih situacija koje su ostavile trag.
''Od trenutka kad je jedna djevojka, koja je bila fan, bacila moju ženu u grmlje u Splitu, pa do raznih događaja ovdje, bilo je svega…'', prisjetio se Urban. No, ono što ga najčvršće povezuje s publikom nije sama scena, već emocija koju dijele kroz pjesme. Njegova glazba, kako kaže, nastaje spontano – iz iskustava koja su univerzalna.
''Kontakt se desi kroz pjesme jer su se ljudi poistovjetili s nekim tekstovima i pronašli u tim pjesmama i svoje živote. Ono što mene boli i smeta, vjerujem da boli većinu građana ove zemlje'', objasnio je Urban. U eri brze produkcije i potrošnje glazbe, Urban svjesno bira sporiji, autentičniji pristup stvaranju. Novi album je pri kraju, ali nastaje bez kompromisa i uz povratak starim metodama.
''Živimo u vremenu hiperprodukcije, što nije dobro. Pokušavam usporiti i vlastito vrijeme i vrijeme ljudi koji slušaju ovo što radimo i ne juriti s novim pjesmama. Novi album radimo bez upotrebe kompjutera, na način kako su ljudi nekad radili, snimamo na stare trakaše, bez mogućnosti copy-pastea'', dodao je Urban.
Iako na pozornici dijeli snažne emocije s publikom, istinski balans pronalazi u svakodnevici – u obiteljskom životu koji ga, kako kaže, drži prizemljenim. ''Jedna krajnost je ta da jednu večer sviraš i dijeliš autograme i ljudi pjevaju tvoje pjesme. Drugi dan što prije dođeš kući da pomogneš supruzi oko kuće i djece, sljedeći dan meteš, čistiš, stavljaš suđe u perilicu. I to mi pomaže da ostanem na zemlji, da ostanem normalan. Imam sve uzraste doma, od male koja kreće u osnovnu školu, do maloga koji je pred pubertetom i najstarijeg koji je već na fakultetu'', rekao je Urban. U takvom kućanstvu, priznaje, nema mjesta monotoniji – svaki dan donosi nove izazove i situacije. ''Kad problemi dolaze meni i supruzi, dolaze nam u raznim oblicima, od toga da je neka djevojčica uzela kartu i ne želi je vratiti, do sina koji ima neke ljubavne probleme ili kakve već, do trećeg sina kojem zapravo ne treba ništa osim para'', zaključio je Urban.