Posvemašnja opuštenost, bezbrižnost i veselje građanstva na javnim priredbama i zanemarivanje preporučene socijalne distance glavna je slika koju dobivate zadnjih tjedana iz Hrvatske. Vjerojatno iznjedrena i dvostrukim, zapravo višestrukim kriterijima inspektora za provođenje mjera zaštite od koronavirusa jer nekima nije dozvoljeno ništa, dok je drugima dozvoljeno gotovo sve.
Pa zašto onda to ne bi i (is)koristili? Nećemo se lagati, u čitavoj Hrvatskoj gotovo nitko ne poštuje distancu na javnim događanjima, ni političari ni javni događaji, pogledajte fotografije bilo kojeg javnog okupljanja od Osijeka do Zagreba, preko Pule, Rijeke i Splita. Prelilo se to i na ulicu, pa i na Trg bana Jelačića. Mnogi ne shvaćaju ozbiljno preporuke o držanju razmaka, što nije dobro, ali ljudi su očito nezadovoljni i iznervirani nejednakim kriterijima pa, što namjerno, što silom prilika, “ne ispunjavaju kriterije”.
Kako inače protumačiti da se nakon zapisivanja novčanih kazni od po 30.000 kuna za tri koncerta – festival Drito, Pips Chips & Videoclips i Nipplepeople s Idom Prester u otvorenoj garaži zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti – radi nepridržavanja razmaka samo manjeg broja ljudi, u tjednu iza toga održalo nekoliko priredbi s kojih su dolazile fotografije posvemašnje zbijenosti redova, a nikome ništa?
Ne trebate biti detektiv, dovoljno je dovoljno je pogledati novinske i televizijske izvještaje. Primjerice, otvorenje renomiranih Vinkovačkih jeseni proteklo je kako i dolikuje takvoj manifestaciji; s nekoliko redova stolaca na kojima su sjedili uzvanici, a malo dalje iza njih bila je ograda iza koje su se bez distance natiskale stotine ljudi, čvrsto zbijeni jedni do drugih, željni kulturnog uzdizanja i ležernog noćnog izlaska.
Urban Fest Osijek također je uspio, prema izvještajima okupilo se puno ljudi, a ugodna temperatura s kraja ljeta ponukala je posjetitelje da pred ogradom ispred pozornice zbiju redove. I na Zagreb Prideu kolona se na ulicama opasno stisnula i natiskala. U Međimurju je također proteklog tjedna bilo veselo pa se pretvorilo u novo žarište, jer je s neke svadbe izašlo 26 pozitivnih, a mnogi su završili u samoizolaciji.
Zaista nema razloga ljudima braniti okupljanje, pa je u Osječko-baranjskoj županiji moguće sakupiti par stotina ljudi na svadbi, jer bi se inače mogli osjećati zanemareno u odnosu na onih dvjestotinjak iz Bjelovara vikend prije, gdje je zbog slične svadbene radosti izašlo nekoliko desetaka pozitivnih, a oko 280 otišlo u samoizolaciju.
Sve to skupa djeluje tragikomično, ali ipak više tragično. Zašto? Zato što se čitava jedna grana posla i umjetnosti, u ovom slučaju glazbena i koncertna, stavlja pod povećalo i kaznama nastoji izbiti i ono malo rada iz ruku, rada koji je preostao nakon pojave korone. I to u slučaju vodećih, profesionalnih organizatora koji su prije toga ispoštovali epidemiološke preporuke, uložili dodatni novac u osiguranje, ljudstvo na terenu i organizaciju, da bi zatim bili kažnjeni, iako se s koncerata ili festivala zadnjih mjeseci nije pronašao nijedan zaraženi.
Udarac na suvremenu kulturu još je tragičniji kad vidimo da se na mnogim drugim priredbama ili političkim okupljanjima na poštuju ni osnovne preporuke o držanju razmaka, dok se svadbe – s kojih dolazi najviše samoizoliranih, pa slijedom svega trpi i posao koji dotični (ne) obavljaju, a i raste pritisak na zdravstvene institucije i liječnike – tretiraju kao sveta krava. Makar se poslije rastali s koronom.
Kad ovaj piše nikad neznaš što je pisac hrio reći