Bare je svaki put kad smo sjeli spominjao smrt. Uglavnom svoju. Nije ga zanimala smrt kao pojam, misterij ili točka straha, već kao zamka koja vreba iza ugla. I nije to bila paranoja, to je bio njegov način suživota s tim otajstvom mraka. Kao da je sa smrću igrao šah, poput Bergmanova viteza iz "Sedmog pečata", i uvijek bi pronalazio potez kojim bi odgodio kraj.
Znao je svoju smrt i javno najaviti, kao da je već jednom nogom u grobu. Novinarka Iva Puljić Šego i ja smo s njim sjedili u Utrinama, a on je njoj, koja ga je tada intervjuirala, rekao: "Imam 50 godina i znam da neću još dugo živjeti." Kad mu je uzvratila pitanjem kako to zna, rekao je: "Jednostavno znam, u meni je talog, toliko se toga nataložilo da se ne da očistiti."
PIŠE ROBERT BUBALO:
Bio je poput viteza iz Bergmanova "Sedmog pečata" koji je sa smrću igrao šah i uvijek pronalazio potez kojim bi odgodio kraj
S Goranom Baretom napravio sam dosta intervjua, moj je sin s njim razmjenjivao sličice, a svjedočio sam i legendarnom susretu s Mišom Kovačem
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
REVOLUCIJA U POGONIMA
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
VELIKI ZAOKRET
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
RENATA RAŠOVIĆ
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Marija Miloševska
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
TOMISLAV KRASNEC
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Neka je njemu pokoj vječni. No ne znam zašto se svi dive ljudima koji su razorili vlastite živote...? I meni se sviđala njegova glazba, no ta "slabost" na žalost....