Već gotovo tri desetljeća ljubitelji životinja obožavaju HRT-ovu emisiju “Kućni ljubimci”, koja je potkraj siječnja proslavila 28. rođendan. Pokrenuo ju je Antun Ponoš, koji se prisjetio prvog nastavka i najvećih uspjeha koje je s “Kućnim ljubimcima” postigao
- Kada ste 1990. godine emitirali prvu emisiju 'Kućnih ljubimaca' jeste li mislili da će postati jedna od omiljenijih i dugovječnijih na domaćoj televiziji?
Emisiju sam pokrenuo sa željom da pomažem napuštenim kućnim ljubimcima, kojih sam tada imao veliki broj. Prva emisija emitirana je 20. siječnja 1990. godine. Jedini cilj bio mi je pomoći im, udomiti ih i pronaći im nove vlasnike koji bi brinuli o njima kao ja. Nakon prvih nekoliko emisija koje su privukle veliku pozornost gledatelja, i nakon kojih smo brzo udomljavali ljubimce, ljubitelji životinja dovodili su sve veći broj ljubimaca za udomljavanje na snimanje. Svakodnevno sam primao brojne pozive ljubitelja životinja koji su mi davali podršku i onih koji su molili da im pomognem jer su se i sami brinuli o napuštenim životinjama koje je emisija u vrlo kratkom roku udomljavala. Želja mi je oduvijek bila pomoći svima kroz emisiju, tako da me danas, nakon 28 godina emitiranja emisije koje smo obilježili u 1436. emisiji 20. siječnja ove godine te nakon više od 100.000 udomljenih ljubimaca, koje smo zbrinuli uz pomoć ljubitelja životinja, sve jako veseli i to ću raditi sve dok budem mogao. Drago mi je da i nakon ovih 28 godina emisije postoji veliki broj gledatelja koji me prate. Zahvaljujući svima njima, sve ovo ima veliki smisao jer i dalje postoji veliki broj napuštenih životinja kojima zajedno moramo pomoći. Na početku emitiranja i velike podrške HRT-a koja i dalje traje, nije bilo moguće znati da će emisija postići ovoliko zanimanje gledatelja.
- Sjećate li se te prve emisije, je li vladalo uzbuđenje, trema...?
Itekako se sjećam. Tjedan prije emitiranja prve emisije bio je najuzbudljiviji tjedan moga života i kao da je još onda nagovještao da će projekt emisije „Kućni ljubimci“ imati budućnost. Uzbuđenje je bilo ogromno i, cijeli taj tjedan nije bilo spavanja, a trema se pojavila nakon najavne špice i trajala punih 12 sekundi kada sam, sam sebi rekao: „Pričaj, tu si zbog životinja, a ne zbog sebe.“ Od tada pa do danas, trema se više nikada nije pojavila.
- Koji su najveći uspjesi koje ste s 'Kućnim ljubimcima' postigli?
Ono što mi je na početku bila najveća želja je udomiti što veći broj napuštenih kućnih ljubimaca, što mi je i uspjelo. Htio sam osvijestiti ljude o potrebi zaštite životinja koje žive oko nas, a posebno me je razveselilo saznanje da su ljudi nakon gledanja emisije počeli još više pomagati kućnim ljubimcima, udomljavati ih i nabavljati.
- Koji su danas najveći problemi na koje nailazite i s kojima vam se obraćaju ljudi?
Nažalost, danas su problemi isti kao i na samom početku. Još je veći broj napuštenih životinja, često i zlostavljanih, zbog kojih mi se svakodnevno veliki broj ljubitelja obraća i traži pomoć pri udomljavanju.
- Vaš dom uvijek je bio pun životinja, koji su vam ljubimci bili najdraži?
Kroz moj je dom prošao izuzetno veliki broj ljubimaca kojima je trebalo pomoći, kako pri udomljavanju, tako i u liječenju. Teško je izdvojiti najdražeg ljubimca jer su mi svi bili vrlo dragi i svima sam im s velikom ljubavlju pomagao.
- Ima li koja životinja koju nipošto ne bi imali za kućnog ljubimca?
Pojam kućnog ljubimca danas je vrlo širok, pa su tako kućni ljubimci postali i životinje koje to nikada nisu bile, a kojima treba osigurati brojne uvjete, što se tiče držanja. Svaka životinja treba imati odgovarajuće uvjete za držanje i život, tako da bih uvijek držao ljubimce kojima mogu osigurati takve uvjete, kako bi bili sretni uz mene.
- Kako je vaša supruga reagirala kad bi doma dovodili napuštene psiće, mace...?
U početku je mislila da ih tražim po ulici i dovodim ih kući, sve dok se i sama nije uvjerila da oni pronalaze mene. Bilo je situacija kada bi stan bio pun životinja, dok smo još bili djevojka i momak, ali zajedno bismo im uvijek pomogli. Ponekad nije bilo jednostavno brinuti se o 12 mačića odjednom i imati bolesne i ranjene životinje u stanu, tako da je za sve to trebalo puno strpljenja, no sreća nakon njihovog izlječenja i udomljenja uvijek bi nas ispunila.
- Jesu li vaša djeca naslijedili ljubav prema životinjama, možda upisali isti fakultet kao i vi?
Moje blizanke Tena i Lorena koje danas imaju 24 godine i sin Leon koji ima 19 godina veliki su ljubitelji životinja i do sada su donijeli brojne ljubimce u stan, o kojima smo se zajedno brinuli i udomili ih. Diplomirao sam na Veterinarskom fakultetu, dok su kćeri nedavno diplomirale na Filozofskom fakultetu. Tena je diplomirala anglistiku i sociologiju, Lorena kroatistiku i muzeologiju, a Leon studira komunikologiju, tako da nisu odabrali isto zanimanje, ali rade sve isto što i ja: zbrinjavaju i pomažu napuštenim životinjama.
- Rekli ste da ste na "motorima potrošili četiri života". I dalje ih vozite?
U mladosti, još od osnovne škole, vozio sam motore i jurio na njima, tako da je bilo i brojnih padova, ali me sreća uvijek pratila. U nekoliko sam navrata, dajući intervjue, izgovorio da sam potrošio nekoliko života na motorima jer sam jednom zgodom doživio trenutak kad mi se život izlistao u jednoj sekundi. Naime, bio sam uvjeren da ću poginuti. Jurio sam na motoru iza jednog vozila koje se naglo počelo zaustavljati ispred mene i samo su me sekunde dijelile od sudara te sam bio uvjeren da ću udariti u njega, ali srećom, vozilo je naglo skrenulo s ceste, a ja nastavio voziti ravno i odletio u kanal pored ceste i razbio cijeli motor. Prošao sam bez ozlijeda. Volim motore i dalje, no danas ih ne vozim jer nemam vremena.
- Kako najčešće provodite slobodno vrijeme (ako ga imate)?
S obzirom na to da u zadnje dvije godine snimam emisiju izvan studija, slobodnog je vremena vrlo malo i subota mi uvijek brzo dođe. Kao ljubitelj digitalne tehnologije koju koristim u radu na emisiji, u slobodno je vrijeme proučavam, kako bih je što više iskoristio u svome poslu.
Uvijek rado gledana emisija.