San i java u' Gavelli'

Otac je sina zatočio netom poslije rođenja u kulu kako kraljević ne bi postao nasilnik, jer to mu je prorekao zvjezdani horoskop. Odraslog mladića stavlja na kušnju prepuštajući mu prijestolje i prividnu slobodu na jedan dan. Iako ovaj siže više nalikuje na priču o Fritzlu i njegovoj nesretnoj kćeri, posrijedi je drama u stihovima, remek-djelo španjolskog “zlatnog” 17. stoljeća. Pedro Calderón de la Barca, vitez s ratničkim iskustvom, ispisuje ovu dramu o poljskom kralju i njegovu sinu. Rene Medvešek prvi je put u svojoj redateljskoj karijeri suočen s uzornim dramskim djelom kojemu ne treba preradbe.

Ova je predstava i velika kušnja za mladi ansambl DK “Gavelle”, jer snažna glumačka ekspresija okovana je strogim stihovima (kazuje se prijevod Nikole Milićevića). Najveći je teret ponio žustri i točni Franjo Dijak u ulozi kraljevića Sigismunda. Može li se bitka između ljudskosti i zvjerolikosti u nama dobiti u neljudskim okolnostima?

Dijak ostaje odjeven u krzno, a bitka se dobiva zahvaljujući strahu. Ozren Grabarić ponovo je zablistao gradeći komične situacije i praveći pravi kontrapunkt svijetu plemenitaša. Kao “dobri” sluga on je pravi stradalnik kojemu nema spasa ni od zvijezda, jer plemenitost se u Calderóna stječe rođenjem. Grabarić je, ujedno, uistinu s lakoćom kazivao stihove koristeći sve preljeve koje mu omogućuju.

Dio ansambla, naprotiv, otkrio je zabrinjavajuću zanemarenost svoga govornog aparata koji je pretijesan da bi propustio veliku ekspresivnost kroz zgrčene puteve kojima stih treba osloboditi na pozornici. Darko Milas, Hrvoje Klobučar, Sven Medvešek i Sven Šestak sabrano vode ovu većim dijelom mušku predstavu, dok Nataša Janjić i Dijana Vidušin osamljene vrlo jedro brane ženske, vedrije boje.

Moguće je da će neki osjetiti neugodu gledajući ovu predstavu, jer naše vrijeme, opsjednuto tijelom i slikom, teško razumije barok koji afirmira riječ i ljudsku potrebu da duhom pobijedi tjelesna, vremenska i prostorna ograničenja. Čini se da Medvešek ponajprije ispituje odnos djece i roditelja, sna i jave, tijela i djela slijedeći pri tome posve Calderóna kao znalca ljudskih karaktera, društvenih strogih okolnosti i normi (u kojima je kralj uvijek u pravu) i ljudske potrebe da se probudi i da svojom budnošću stekne slobodu svojih misli i svojih djela.